Instaliranje Debian GNU/Linuxa 2.1 za Intel x86 arhitekturu ----------------------------------------------------------- Bruce Perens Sven Rudolph Igor Grobman James Treacy Adam Di Carlo verzija 2.1.11, 28. 8. 1999. ------------------------------------------------------------------------------- Sažetak ------- Ovaj dokument sadrži instalacijske upute Debian GNU/Linux 2.1 sustava za Intel x86 (``i386'') arhitekturu. Također upućuje na daljnje informacije i informacije o maksimalnom iskorištavanju vašeg novog Debian sustava. Postupci iz ovog dokumenta _nisu_ namijenjeni korisnicima koji nadograđju postojeće sustave; ako nadograđujete, pogledajte Napomene izdanja za Debian 2.1 (http://www.debian.org/releases/2.1/i386/release-notes/). Obavijest o autorskim pravima ----------------------------- Ovaj dokument se može distribuirati i izmijenjivati pod uvjetima GNU Opće javne licence. (C) 1996. Bruce Perens (C) 1996., 1997. Sven Rudolph (C) 1998. Igor Grobman, James Treacy (C) 1998., 1999. Adam Di Carlo Ovaj priručnik je slobodan softver; možete ga redistribuirati i/ili izmjenjivati pod uvjetima GNU Opće javne licence kako ju je objavio Free Software Foundation; ili verzije 2, ili (po vašem izboru) bilo koje kasnije verzije. Ovaj priručnik se distribuira u nadi da će biti koristan, no _bez ikakva jamstva_; čak i bez podrazumijevanog jamstva trgovinske prikladnosti ili odgovaranja određenoj svrsi. Za detalje pogledajte GNU Opću javnu licencu. Primjerak GNU Opće javne licence je dostupan kao `/usr/doc/copyright/GPL' u Debian GNU/Linux distribuciji ili WWW-om na GNU-ovim stranicama (http://www.gnu.org/copyleft/gpl.html). Također ga možete dobiti pisanjem na adresu: Free Software Foundation, Inc., 59 Temple Place --- Suite 330, Boston, MA 02111-1307, SAD. Zahtijevamo da primjereno navedete Debian i autore ovog dokumenta u svim materijalima izvedenim iz ovog dokumenta. Ako izmijenite i poboljšate ovaj dokument, zahtijevamo da obavijestite autore ovog dokumenta preko . ------------------------------------------------------------------------------- Sadržaj ------- 1. Dobrodošli u Debian 1.1. Nabavljanje najnovije verzije ovog dokumenta 1.2. Organizacija ovog dokumenta 1.3. O autorskim pravima i programskim licencama 2. Zahtjevi sustava 2.1. Podržani hardver 2.2. Instalacijski mediji 2.3. Potrebna memorija i diskovni prostor 2.4. Periferije i ostali hardver 2.5. Nabavljanje hardvera posebno za GNU/Linux 3. Prije nego počnete 3.1. Backupi 3.2. Informacije koje će vam biti potrebne 3.3. Namještanje hardvera i operativnih sustava pred instalaciju 4. Particioniranje tvrdog diska 4.1. Pozadina 4.2. Planiranje korištenja sustava 4.3. Imena uređaja u Linuxu 4.4. Preporučena particijska shema 4.5. Primjeri particioniranja 4.6. Particioniranje prije instalacije 4.7. Nedestruktivno reparticioniranje kada krećete iz DOS-a, Win-32 ili OS/2 4.8. Particioniranje iz DOS-a 5. Metode instaliranja Debiana 5.1. Izabiranje instalacijskog medija 5.2. Opis datoteka instalacijskog sustava 5.3. Instaliranje s tvrdog diska 5.4. Instaliranje s CD-ROM-a 5.5. Instaliranje NFS-om 5.6. Instaliranje s disketa 5.7. Instaliranje na sustave s malo memorije 5.8. Pripremanje disketa iz snimki disketa 6. Dizanje instalacijskog sustava 6.1. Parametri dizanja 6.2. Dizanje s Rescue diskete 6.3. Dizanje sustava s malo memorije 6.4. Dizanje s CD-ROM-a 6.5. Tumačenje kernelovih poruka pri pokretanju 6.6. Problemi u postupku dizanja 7. Korištenje `dbootstrap'a za početnu konfiguraciju sustava 7.1. Uvod u `dbootstrap' 7.2. ``Odaberite crno/bijeli prikaz ili prikaz u boji'' 7.3. ``Glavni izbornik instalacije Debian GNU/Linuxa'' 7.4. ``Konfiguracija tipkovnice'' 7.5. Posljednja prilika! 7.6. ``Particioniranje tvrdog diska'' 7.7. ``Inicijaliziranje i uključivanje swap particije'' 7.8. ``Inicijaliziranje Linux particije'' 7.9. ``Montiranje već inicijalizirane particije'' 7.10. ``Instalacija kernela operativnog sustava i modula'' 7.11. ``Konfiguracija PCMCIA podrške'' 7.12. ``Konfiguracija modula podrške uređajima'' 7.13. ``Konfiguracija mreže'' 7.14. ``Instalacija osnovnog sustava'' 7.15. ``Konfiguracija osnovnog sustava'' 7.16. ``Omogućavanje izravnog dizanja Linuxa s tvrdog diska'' 7.17. ``Priprema boot diskete'' 7.18. Trenutak istine 7.19. Postavite rootovu lozinku 7.20. Stvorite običnog korisnika 7.21. Podrška za shadow lozinke 7.22. Uklanjanje PCMCIA 7.23. Izaberite i instalirajte profile 7.24. Logirajte se 7.25. Namještanje PPP-a 7.26. Instaliranje ostatka sustava 8. Daljni koraci i kamo nakon toga 8.1. Ako ste novi u Unixu 8.2. Kako se orijentirati na Debian 8.3. Literatura i informacije 8.4. Kompajliranje novog kernela 8.5. Korištenje Linux 2.2 kernela s Debianom 2.1 9. Tehničke informacije o boot-floppies 9.1. Izvorni kod 9.2. Izgrađivanje lokalizirane instalacije 9.3. Rescue disketa 9.4. Zamjenjivanje kernela na Rescue disketi 9.5. Diskete osnovnog sustava 10. Administrativno 10.1. O ovom dokumentu 10.2. Pridonošenje ovom dokumentu 10.3. Veći prilozi 10.4. Priznanje zaštitnih znakova A. Pogovor prijevodu ------------------------------------------------------------------------------- 1. Dobrodošli u Debian ---------------------- Vrlo nam je drago što se odlučili isprobati Debian. Uvjereni smo kako ćete uvidjeti da je Debian jedinstven među distribucijama operativnih sustava. Debian spaja kvalitetan slobodni softver iz cijelog svijeta, integrirajući ga u koherentnu cjelinu. Zbroj je doista više od svojih dijelova. Debian GNU/Linux distribuciju čini više programskih _paketa_. Svaki paket se sastoji od izvršnih datoteka, skripti, dokumentacije i konfiguracijskih informacija. Svaki paket ima _održavatelja_ (engl. maintainer) koji je odgovoran za njega. Na taj način Debian raste _skalabilno_. Svatko tko pristane poštovati Debianov društveni ugovor (http://www.debian.org/social_contract) može postati novi održavatelj. Svaki održavatelj može u Debian uvesti nove programe --- ako oni zadovoljavaju naše kriterije slobode, a paket slijedi naše standarde kvalitete. Debianove smjernice slobodnog softvera (http://www.debian.org/social_contract#guidelines) je jasno i sažeto izražava Debianove kriterije slobodnog softvera. To je vrlo utjecajan dokument u pokretu slobodnog softvera i čini osnovu za Open Source Free Software Guidelines (http://opensource.org/osd.html). Samo Debian ima opširnu specifikaciju svojih standarda kvalitete, Debian Policy (http://www.debian.org/doc/debian-policy/). Taj dokument određuje kvalitete i standarde kojima potčinjavamo Debian pakete. Kako bi zaštitio vaš sustav od trojanskih konja i drugih štetnih programa, Debian provjerava jesu li paketi došli od svojih pravih Debian održavatelja. Održavatelji se također jako trude podesiti pakete na siguran način. Ako se sa isporučenim paketima ipak pojave sigurnosni problemi, ispravci su općenito brzo dostupni. Jednostavnim redovitim osvježavanjem svojih sustava skidat ćete i instalirati sigurnosne ispravke. Za općenitije informacije o Debianu pogledajte Debian FAQ (http://www.debian.org/doc/FAQ/). 1.1. Nabavljanje najnovije verzije ovog dokumenta ------------------------------------------------- Ovaj dokument se stalno mijenja. Svakako provjerite stranice Debiana 2.1 (http://www.debian.org/releases/2.1/) za najnovije informacije o verziji 2.1. Nove verzije ovog instalacijskog priručnika također su dostupne na njegovim službenim stranicama (http://www.debian.org/releases/2.1/i386/install). 1.2. Organizacija ovog dokumenta -------------------------------- Namjena ovog dokumenta je služiti kao priručnik novim korisnicima Debiana. Pokušava što manje pretpostavljati o čitateljevoj razini stručnosti. Ipak, pretpostavlja se općenito znanje o radu vašeg hardvera. Stručni korisnici u ovom dokumentu također mogu naći zanimljive referentne informacije, uključujući minimalne veličine instalacije, detalje o hardveru kojeg podržava Debianov instalacijski sustav, i tako dalje. Ohrabrujem stručne korisnike da dijelove dokumenta preskaču. Općenito, dokument je složen linearno, vodeći korisnika kroz instalacijski postupak. Evo tih koraka i poglavlja ovog dokumenta koji ih opisuju. 1. Saznajte odgovara li vaš hardver zahtjevima korištenja instalacijskog sustava, u Glava 2, `Zahtjevi sustava'. 2. Napravite backup svog sustava i obavite svo planiranje i podešavanje hardvera prije instaliranja Debiana, u Glava 3, `Prije nego počnete'. 3. Particionirajte svoj tvrdi disk prema opisu iz Glava 4, `Particioniranje tvrdog diska'. Particioniranje je vrlo važno jer ćete s njime morati živjeti neko vrijeme. 4. Glava 5, `Metode instaliranja Debiana' predstavlja razne načine instaliranja Debiana. Odaberite i odgovarajuće pripremite svoj instalacijski medij. 5. Zatim ćete dignuti instalacijski sustav. Informacije o tom koraku pokriva Glava 6, `Dizanje instalacijskog sustava'; ta glava također sadrži postupke za rješavanje problema ako ih pri dizanju budete imali. 6. Obavite početnu konfiguracij sustava, o čemu govori Glava 7, `Korištenje `dbootstrap'a za početnu konfiguraciju sustava', poglavlja Poglavlje 7.1, `Uvod u `dbootstrap'' do Poglavlje 7.13, ```Konfiguracija mreže'''. 7. Instalirajte osnovni sustav, prema Poglavlje 7.14, ```Instalacija osnovnog sustava'''. 8. Dignite novoinstalirani osnovni sustav i prođite kroz neke poslove koji slijede instalaciju osnove, prema Poglavlje 7.18, `Trenutak istine'. 9. Instalirajte ostatak sustava pomoću `dselect'a, u Poglavlje 7.26, `Instaliranje ostatka sustava'. Kada jednom instalirate svoj sustav, možete pročitati Glava 8, `Daljni koraci i kamo nakon toga'. Ta glava objašnjava gdje naći više informacija o Unixu, Debianu, te kako zamijeniti svoj kernel. U slučaju da želite izgraditi vlastiti instalacijski sustav iz izvornog koda, pogledajte Glava 9, `Tehničke informacije o boot-floppies'. Konačno, informacije o ovom dokumentu, te kako mu pridonijeti, sadrži Glava 10, `Administrativno'. 1.3. O autorskim pravima i programskim licencama ------------------------------------------------ Sigurno ste pročitali licence koje dolaze s većinom komercijalnog softvera --- kažu da možete koristiti samo jedan primjerak programa na jednom računalu. Debian GNU/Linux sustav nije takav. Ohrabrujemo vas da instalirate na svako računalo u vašoj školi ili radnom mjestu. Posudite ga prijateljima i pomozite im u instalaciji na njihova računala. Čak možete načiniti tisuće kopija i _prodavati_ ih --- uz nekoliko ograničenja. Razlog tomu je što je Debian zasnovan na _slobodnom softveru_. Slobodni softver ne znači da nema autorskih prava i ne znači da se CD koji kupujete s takvim softverom distribuira besplatno. Slobodni softver, među ostalim, znači da licence pojedinih programa ne zahtijevaju od vas plaćanje povlastice distribuiranja ili korištenja programa. Također znači da bilo tko može proširivati, prilagođavati i mijenjati softver, te također distribuirati rezultat svoga rada.[1] [1] Primjetite da distribuiramo i mnoge pakete koji ne zadovoljavaju naše kriterije slobode. Oni se distribuiraju u `contrib' području i `non-free' području; pogledajte Debian FAQ (http://www.debian.org/doc/FAQ/), pod ``The Debian FTP archives''. Mnogi programi u sustavu su licencirani pod _GNU_ _Općom javnom licencom_, odnosno _GPL-om_ (engl. General Public License). GPL zahtijeva da _izvorni kod_ programa učinite dostupnim kad god distribuirate primjerak programa; to osigurava pravo vas, korisnika, na mijenjanje softvera. Prema tome, uključili smo izvorni kod za sve te programe u Debian sustavu.[1] Programi iz Debiana koriste i nekoliko drugih oblika autorskih prava i programskih licenci. Možete pogledati autorska prava i licence svakog programa gledanjem u datoteku `/usr/doc//copyright' nakon što instalirate sustav. [1] Za informacije o nalaženju i otpakiravanju Debian izvornih paketa pogledajte Debian FAQ (http://www.debian.org/doc/FAQ/). Za više informacija o licencama te kako Debian odlučuje što je dovoljno slobodno za ulazak u glavnu distribuciju pogledajte Debianove smjernice slobodnog softvera (http://www.debian.org/social_contract#guidelines). Najvažnija zakonska obavijest je da ovaj softver dolazi _bez jamstava_. Programeri koji su napisali ovaj softver učinili su to za dobrobit zajednice. Ne daje se nikakvo jamstvo o prikladnosti softvera za bilo koju danu svrhu. Međutim, budući da je softver slobodan, ovlašteni ste prema potrebi mijenjati softver tako da pristaje vašim potrebama --- i uživati u prednostima drugih koji su proširili softver na taj način. ------------------------------------------------------------------------------- 2. Zahtjevi sustava ------------------- Ovo poglavlje sadrži informacije o hardveru koji vam je potreban da bi počeli koristiti Debian. Također ćete naći veze na daljnje informacije o hardveru podržanom od GNU-a i Linuxa. 2.1. Podržani hardver --------------------- Debian ne nameće nikakve hardverske zahtjeve iznad zahtjeva Linux kernela i GNU skupova alata. Prema tome, bilo koja arhitektura ili platforma na koju su preneseni Linux kernel, libc, `gcc', itd. i za koju postoji Debian port, može raditi pod Debianom. Ovo poglavlje se ne trudi opisati sve raličite hardverske konfiguracije podržane za Intel x86, nego sadrži općenite informacije i upućuje na mjesta s dodatnim informacijama. 2.1.1. Podržane arhitekture --------------------------- Debian 2.1 podržava četiri arhitekture: Intel x86-bazirane arhitekture; Motorola 680x0 strojeve kao što je Atari, Amiga i Macintosh; DEC Alpha strojeve; te Sun SPARC strojeve. Skraćeno ih se naziva _i386_, _m68k_, _alpha_ odnosno _sparc_. Ovaj dokument pokriva instalaciju za _i386_ arhitekturu. Za druge arhitekture postoje zasebne verzije ovog dokumenta. 2.1.2. Podrška za CPU, matične ploče i grafičke kartice ------------------------------------------------------- Potpune informacije o podržanim periferijama se mogu naći u Linux hardverska kompatibilnost KAKO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/Hardware-HOWTO.html). Ovo poglavlje samo ocrtava osnove. Podržani su skoro svi x86-bazirani procesori; to uključuje i AMD i Cyrix procesore. Međutim, Linux _neće_ raditi na 286 i nižim procesorima. Sabirnica sustava je dio matične ploče koji CPU-u omogućava komuniciranje s periferijama kao što su uređaji za pohranu. Vaše računalo mora koristiti ISA, EISA, PCI, Microchannel Architecture (MCA, korištena u IBM-ovoj PS/2 seriji), ili VESA Local Bus (VLB, ponekad zvan kao VL bus). Podržani su i laptopi. Laptopi su često specijalizirani ili sadrže vlasnički hardver. Radi li vaš laptop dobro pod GNU/Linuxom možete saznati na Linux Laptop pages (http://www.cs.utexas.edu/users/kharker/linux-laptop/). Trebali biste koristiti VGA-kompatibilno grafičko sučelje kao konzolni terminal. Skoro svaka suvremena grafička kartica je VGA kompatibilna. Drevni standardi, kao što je CGA, MDA ili HGA, bi također trebali raditi, uz pretpostavku da vam X11 podrška nije potrebna. Primjetite da se X11 ne koristi tokom instalacijskog postupka opisanog u ovom dokumentu. Debianovu podršku grafičkim sučeljima određuje podrška u XFree86 X11 sustavu. Noviji AGP grafički slotovi su zapravo izmjena PCI specifikacije i većina AGP grafičkih kartica radi pod XFree86. Detalje o podržanim grafičkim sabirnicama, karticama, monitorima i pokazivačkim uređajima možete naći na http://www.xfree86.org/. Debian 2.1 se isporučuje s X11 revizijom 3.3.2.3a. 2.1.3. Višestruki procesori --------------------------- Za ovu arhitekturu postoji podrška za višestruke procesore --- tzv. ``simetrično multi-procesiranje'' ili SMP. Međutim, standardni kernel Debiana 2.1 ne podržava SMP. To ne bi trebalo spriječiti instalaciju jer bi se standardni, ne-SMP kernel trebao dignuti na SMP sustavima; kernel će jednostavno koristiti prvi CPU. Kako biste iskoristili višestruke procesore, morat ćete zamijeniti standardni Debian kernel. Raspravu o tome možete naći u Poglavlje 8.4, `Kompajliranje novog kernela'. Za sada (verzija kernela 2.0.36) se SMP uključuje editiranjem vrhovnog Makefilea kernela i otkomentiranjem reda koji kaže `SMP = 1'. Ako kompajlirate softver na višeprocesorskom sustavu, pogledajte opciju `-j' u dokumentaciji make(1). 2.2. Instalacijski mediji ------------------------- Debian se može instalirati pomoću četiri različita medija: disketa, CD-ROM-ova, lokalnih particija na disku ili mreže. Razni dijelovi iste instalacije Debiana mogu miješati i sparivati te mogućnosti; kroz to ćemo proći u Glava 5, `Metode instaliranja Debiana'. Instalacija s disketa je čest izbor, iako općenito najnepoželjniji. U mnogim slučajevima, prvo dizanje ćete morati obaviti s disketa, koristeći Rescue disketu. Općenito, sve što vam treba je 3.5 inčni disketni pogon visoke gustoće (1440 kilobajta). Postoje i 5.25 inčne instalacijske diskete (1200 k). Za neke arhitekture je također podržana instalacija s CD-ROM-a. Na strojevima koji podržavaju bootable CD-ROM-ove diskete vam uopće neće biti potrebne. Čak i ako vaš sustav ne podržava dizanje s CD-ROM-a, možete ga koristiti zajedno s drugim tehnikama za instaliranje sustava, nakon što se dignete drugim sredstvima; pogledajte Poglavlje 5.4, `Instaliranje s CD-ROM-a'. Podržani su i SCSI i IDE/ATAPI CD-ROM-ovi. Uz to, instalacijske diskete podržavaju sva nestandardna CD sučelja koja podržava Linux (kao što su Mitsumi i Matsushita pogoni). Međutim, ti modeli bi mogli zahtijevati posebne parametre dizanja ili drugo prilagođavanje kako bi proradili, a dizanje s tih nestandardnih sučelja nije vjerojatno. Linux CD-ROM HOWTO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/CDROM-HOWTO.html) sadrži podrobne informacije o korištenju CD-ROM-ova s Linuxom. Još jedna mogućnost je instalacija s lokalnog diska. Ako imate slobodnog prostora na particijama osim onih na koje instalirate, to je svakako dobar izbor. Neke platforme čak imaju lokalne instalere, primjerice za dizanje iz AmigaOS-a, TOS-a ili MacOS-a. Posljednja mogućnost je mrežna instalacija. Svoj sustav možete instalirati NFS-om. Nakon što se instalira osnovni sustav, ostatak svog sustava možete instalirati preko bilo kakve mrežne veze (uključujući PPP), FTP-om, HTTP-om ili NFS-om. Potpuniji opisi tih metoda te korisni savjeti u izboru za vas najbolje metode se mogu naći u Glava 5, `Metode instaliranja Debiana'. No nastavite čitati kako biste provjerili je li uređaj s kojeg se namjeravate dignuti podržan od Debianovog instalacijskog sustava. 2.2.1. Podržani sustavi pohrane ------------------------------- Debianove instalacijske diskete sadrže kernel izgrađen da bi radio na što je više moguće sustava. Nažalost, to ga čini većim, uz mnogo drivera koji nikad neće biti korišteni (pročitajte Poglavlje 8.4, `Kompajliranje novog kernela' kako bi naučili kako izgraditi vlastiti). Međutim, podrška za najširi mogući raspon uređaja je poželjna kako bi osigurali mogućnost instaliranja Debiana na najširem skupu hardvera. Općenito, Debianov instalacijski sustav sadrži podršku za diskete, IDE diskove, IDE disketne pogone, IDE uređaje na paralelnom portu, SCSI kontrolere i diskove. Među podržanim datotečnim sustavima su MINIX, FAT, Win-32 FAT proširenja (VFAT) (primijetite da instalacijski sustav ne podržava NTFS; možete ga dodati kasnije, kako je opisano u Poglavlje 8.4, `Kompajliranje novog kernela'). Mjesto da opisujemo hardver koji je podržan, puno je lakše opisati hardver kojeg podržava Linux, a Debianov instalacijski sustav _ne_. Diskovna sučelja koja oponašaju ``AT'' sučelje tvrdih diskova često nazivana MFM, RLL, IDE ili ATA su podržana. Vrlo stari 8-bitni kontroleri tvrdih diskova korišteni u IBM XT računalu su podržani samo kao modul. Podržani su SCSI diskovni kontroleri mnogih različitih proizvođača. Za više detalja pogledajte Linux hardverska kompatibilnost KAKO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/Hardware-HOWTO.html). Nisu podržani IDE SCSI diskovi i neki SCSI kontroleri, uključujući * SCSI host adapteri koji poštuju EATA-DMA protokol, kao što je SmartCache III/IV, obitelji kontrolera SmartRAID te DPT PM2011B i PM2012B kontroleri. * Obitelj SCSI kontrolera 53c7 NCR (no 53c8 i 5380 kontroleri su podržani). 2.3. Potrebna memorija i diskovni prostor ----------------------------------------- Morate imati barem 4MB memorije i 35MB tvrdog diska. Ako želite instalirati razumnu količinu softvera, uključujući X Window System, te neke programe i librarye za razvoj, trebat će vam barem 300 MB. Za više-manje potpunu instalaciju trebat će vam oko 800 MB. Za instaliranje _svega_ dostupnog u Debianu vjerojatno će vam trebati oko 2 GB. Zapravo, instaliranje svega čak nema smisla jer neki paketi ne mogu biti instalirani zajedno. 2.4. Periferije i ostali hardver -------------------------------- Linux podržava širok raspon hardverskih uređaja kao što su miševi, tiskači, skeneri, modemi, mrežne kartice, PCMCIA uređaji, itd. No nijedan od tih uređaja nije potreban za instaliranje sustava. Ovo poglavlje sadrži informacije o periferijama koje instalacijski sustav iznimno _ne_ podržava, čak i ako su možda podržane od Linuxa. Opet, pogledajte Linux hardverska kompatibilnost KAKO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/Hardware-HOWTO.html) kako biste saznali je li vaš hardver podržan u Linuxu. Neke mrežne kartice (NIC-ovi) nisu podržane od Debianovog instalacijskog sustava (iako ih prilagođeni Linux kernel može koristiti), primjerice AX.25 kartice i protokoli; 3Com EtherLink Plus (3c505) i EtherLink16 (3c507); NI5210 kartice; generičke NE2100 kartice; NI6510 i NI16510 EtherBlaster kartice; SEEQ 8005 kartice; Schneider & Koch G16 kartice; Ansel Communications EISA 3200; te Zenith Z-Note ugrađena mrežna kartica. Microchannel (MCA) mrežne kartice nisu podržane u standardnom instalacijskom sustavu, ali pogledajte Linux on MCA disk images (ftp://ns.gold-link.com/pub/LinuxMCA/) za neslužbene snimke, te Linux MCA discusssion archives (http://www.dgmicro.com/linux_frm.htm). FDDI mreže također nisu podržane na instalacijskim disketama: ni kartice ni protokoli. Što se tiče ISDN-a, D-kanal protokol za njemački 1TR6 nije podržan; instalacijske diskete također ne podržavaju Spellcaster BRI ISDN ploče. Podrška za zvučne uređaje također nije uključena. 2.5. Nabavljanje hardvera posebno za GNU/Linux ---------------------------------------------- Sada postoji nekoliko distributera koji isporučuju sustave s predinstaliranim Debianom ili drugim distribucijama GNU/Linuxa. Možda ćete za povlasticu morati platiti više, ali to ipak pruža osjećaj sigurnosti, budući da možete biti uvjereni kako je hardver dobro podržan od GNU/Linuxa. Ako ste prisiljeni kupiti stroj s predinstaliranim Windowsima, pažljivo pročitajte programsku licencu koja je došla s Windowsima; možda ćete moći odbaciti licencu i dobiti povrat novca od svog distributera. Za podrobnije detalje pogledajte http://www.linuxmall.com/refund/. Bez obzira kupujete li sustav s ugrađenim Linuxom, ili čak rabljeni sustav, važno je da provjerite podržava li Linux kernel vaš hardver. Provjerite je li hardver naveden u gornjim dokumentima. Objasnite svom prodavaču (ako ga imate) kako kupujete za Linux sustav. Podržavajte Linuxu naklonjene proizvođače hardvera. 2.5.1. Izbjegavajte vlasnički ili zatvoreni hardver --------------------------------------------------- Neki nam proizvođači hardvera jednostavno ne žele reći kako pisati drivere za njihov hardver. Drugi nam neće dopustiti pristup dokumentaciji bez ugovora o tajnosti koji bi nas spriječio u objavljivanju izvornog koda Linuxa. Jedan primjer je DSP zvučni sustav IBM laptopa korišten u novijim ThinkPad sustavima -- neki od njih zvučni sustav spajaju s modemom. Drugi primjer je vlasnički hardver u starijoj Macintosh seriji. Pošto nam nije pružen pristup dokumentaciji tih uređaja, oni pod Linuxom jednostavno neće raditi. Možete pomoći moljenjem proizvođača takvog hardvera da objave dokumentaciju. Ako dovoljno ljudi pita, shvatit će kako je zajednica slobodnog softvera važno tržište. 2.5.2. Windows-specifični hardver --------------------------------- Zabrinjavajući trend je širenje Windows-specifičnih modema i tiskača. U nekim slučajevima, oni su posebno oblikovani za rad u Microsoft Windows operativnom sustau i nose oznaku ``WinModem'' ili ``Made especially for Windows-based computers''. To se obično radi uklanjanjem ugrađenih procesora iz hardvera i prebacivanjem njihovog posla na Windows driver koji radi na glavnom CPU-u vašeg računala. Ta strategija hardver čini jeftinijim, ali korisnik često _ne_ osjeti uštede, a takav hardver čak može biti skuplji od odgovarajućih uređaja koji su zadržali svoju ugrađenu inteligenciju. Windows-specifični hardver biste trebali izbjegavati iz dva razloga. Prvi je što proizvođači općenito ne otvaraju izvore potrebne za pisanje Linux drivera. Općenito, hardversko i softversko sučelje uređaju je vlasničko, a dokumentacija nije dostupna bez ugovora o tajnosti, ako je uopće dostupna. To onemogućava njeno korištenje u slobodnom softveru jer pisci slobodnog softvera objavljuju izvorni kod svojih programa. Drugi razlog je što, nakon su takvim uređajima uklonjeni njihovi ugrađeni procesori, operativni sustav mora obavljati posao ugrađenih procesora, često u _stvarnom vremenu_, pa CPU nije dostupan vašim programima dok pokreće te uređaje. Pošto tipični korisnik Windowsa ne koristi višezadaćnost koliko korisnik Linuxa, proizvođači se nadaju da korisnik Windowsa jednostavno neće primijetiti teret koji takav hardver predstavlja CPU-u. Međutim, svaki višezadaćni operativni sustav, čak i Windows 95 ili NT, pati od degradiranih performansi kada proizvođači periferija štede na ugrađenoj procesorskoj moći svog hardvera. Toj situaciji možete pomoći poticanjem tih proizvođača na objavljivanje dokumentacije i drugih resursa koji nam trebaju za programiranje njihovog hardvera, no najbolja strategija je jednostavno izbjegavati takav hardver dok nije na popisu radećih u Linux hardverska kompatibilnost KAKO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/Hardware-HOWTO.html). 2.5.3. Lažni ili ``virtualni'' paritetni RAM -------------------------------------------- Ako u računalnoj trgovini zatražite paritetni RAM, vjerojatno ćete umjesto _istinski paritetnih_ dobiti _virtualno paritetne_ memorijske module. Virtualno paritetni SIMM-ovi se često (ali ne uvijek) mogu uočiti po tome što imaju samo jedan čip više od odgovarajućeg neparitetnog SIMM-a, a taj dodatni čip je manji od svih ostalih. Virtualno paritetni SIMM-ovi rade potpuno jednako neparitetnoj memoriji. Ne mogu vam reći kada imate jednobitnu RAM grešku kao što mogu istinski paritetni SIMM-ovi na matičnoj ploči koja podržava paritet. Nikad nemojte platiti više za virtualno paritetni SIMM od neparitetnoga. Očekujte malo višu cijenu istinski paritetnih SIMM-ova jer zapravo kupujete jedan dodatni bit memorije na svakih 8 bitova. Ako želite potpune informacije o Intel x86 RAM pitanjima, te koji je RAM najbolje kupiti, pogledajte PC Hardware FAQ (ftp://rtfm.mit.edu/pub/usenet-by-hierarchy/comp/s ys/ibm/pc/hardware/systems/). ------------------------------------------------------------------------------- 3. Prije nego počnete --------------------- 3.1. Backupi ------------ Prije nego počnete, svakako napravite backup svake datoteke na svom sustavu. Instalacijski postupak može izbrisati sve podatke na tvrdom disku! Programi koji se koriste u instalaciji su prilično pouzdani, a većina se koristi godinama; bez obzira na to, krivi potez vas može skupo stajati. Čak i uz backup, budite oprezni i razmišljajte o svojim odgovorima i postupcima. Dvije minute razmišljanja može uštediti sate nepotrebnog posla. Ako instalirate na sustav sa više operativnih sustava, imajte pri ruci distribucijske medije svih ostalih prisutnih operativnih sustava. Pogotovo ako reparticionirate svoj disk, možda ćete morati ponovo instalirati boot loader svog operativnog sustav, ili, u nekim slučajevima (tj. Macintosh), cijeli operativni sustav. 3.2. Informacije koje će vam biti potrebne ------------------------------------------ Osim ovog dokumenta trebat će vam the cfdisk (cfdisk.txt) man stranica, the fdisk (fdisk.txt) man stranica, the Uvod u dselect (dselect-beginner.hr.html), te Linux hardverska kompatibilnost KAKO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/Hardware-HOWTO.html). Ako je vaše računalo stalno spojeno na mrežu (npr. Ethernetom ili sličnom vezom -- ne PPP-om), pitajte svog mrežnog administratora za ove informacije: * Ime vašeg računala (ovo ćete možda moći odrediti sami). * Ime vaše domene. * IP adresu vašeg računala. * IP adresu vaše mreže. * Netmask korišten na vašoj mreži. * Broadcast adresu korištenu na vašoj mreži. * IP adresu podrazumijevanog gateway sustava prema kojem biste trebali usmjeravati pakete, ako vaša mreža _ima_ gateway. * Sustav na vašoj mreži kojeg trebate koristiti kao DNS (Domain Name Service -- usluga imena domena) poslužitelj. * Jeste li spojeni na mrežu pomoću Etherneta. * Je li vaše Ethernet sučelje PCMCIA kartica; ako je tako, vrstu PCMCIA kontrolera kojeg imate. Ako jedina mrežna veza vašeg računala ide serijskom vezom, preko PPP-a ili slične veze, osnovni sustav vjerojatno nećete instalirati preko mreže. Ne morate se brinuti o namještanju svoje mreže dok vam sustav ne bude već instaliran. Pogledajte Poglavlje 7.25, `Namještanje PPP-a' dolje za informacije o postavljanju PPP-a na Debianu. 3.3. Namještanje hardvera i operativnih sustava pred instalaciju ---------------------------------------------------------------- Ponekad je potrebno malo prilagoditi sustav prije instalacije. x86 platforma je najzamornija u tome; predinstalacijsko namještanje hardvera na drugim arhitekturama je znatno jednostavnije. Ovo poglavlje će vas provesti kroz namještanje hardvera pred instalaciju, koje ćete možda morati obaviti prije instaliranja Debiana. Općenito, to uključuje provjeravanje i moguće mijenjanje postavki firmwarea vašeg sustava. ``Firmware'' je ključni softver kojeg koristi vaš hardver; njegovo izvršavanje tokom procesa dizanja (nakon paljenja računala) je najkritičnije. 3.3.1. Ulazak u BIOS Set-Up izbornik ------------------------------------ BIOS daje osnovne funkcije potrebne za dizanje vašeg stroja i omogućavanje pristupa vašem hardveru iz operativnog sustava. Vaš sustav vjerojatno ima BIOS set-up izbornik koji se koristi za podešavanje BIOS-a. Prije instaliranja _morate_ osigurati točno namješten BIOS; propuštanje toga može voditi prekidanjima rušenjem ili nemogućnošću instaliranja Debiana. Ostatak ovog poglavlja je preuzet iz odgovora na pitanje ``How do I enter the CMOS configuration menu?'' u PC Hardware FAQ (ftp://rtfm.mit.edu/pub/usenet-by-hierarchy/comp/s ys/ibm/pc/hardware/systems/). Način pristupanja BIOS (ili ``CMOS'') konfiguracijskom izborniku ovisi o tome tko je napisao vaš BIOS softver: [Od: burnesa@cat.com (Shaun Burnet)] AMI BIOS Tipka Del tokom POST-a (autotestiranja pri uključenju). Award BIOS Ctrl-Alt-Esc ili tipka Del tokom POST-a. DTK BIOS Tipka Esc tokom POST-a. IBM PS/2 BIOS Ctrl-Alt-Ins nakon Ctrl-Alt-Del. Phoenix BIOS Ctrl-Alt-Esc ili Ctrl-Alt-S. [Od: mike@pencom.com (Mike Heath)] Neki 286 strojevi u BIOS-u nemaju izbornik za konfiguraciju CMOS-a. Treba im softverski CMOS setup program. Ako nemate instalacijsku i/ili dijagnostičku disketu za svoj stroj, možete pokušati sa shareware/freeware programom. Probajte pogledati ftp://oak.oakland.edu/pub/simtelnet/msdos/. 3.3.2. Odabir uređaja za dizanje -------------------------------- Mnogi BIOS set-up izbornici omogućavaju izbor uređaja koje će se koristiti za dizanje sustava. Postavite to tako da se operativni sustav traži na `A:' (prvom disketnom pogonu), zatim, opcionalno, na prvom CD-ROM uređaju (možda navedenom kao `D:' ili `E:'), a zatim na `C:' (prvom tvrdom disku). Takav raspored vam omogućava dizanje s diskete ili CD-ROM-a, što su dva najčešće korištena uređaja za instaliranje Debiana. Ako se vaš sustav ne može dignuti izravno s CD-ROM-a, ili ga jednostavno ne uspijevate na to natjerati, ne očajavajte; možete jednostavno pokrenuti `E:\install\boot.bat' pod DOS-om (zamijenite `E:' sa onim što DOS pridružuje vašem CD-ROM pogonu) kako biste pokrenuli instalacijski postupak. Za detalje pogledajte Poglavlje 5.4, `Instaliranje s CD-ROM-a' dolje. Također, ako ćete instalirati s FAT (DOS) particije, diskete vam uopće neće trebati. Za više informacija o instalaciji tom metodom pogledajte Poglavlje 5.3.1, `Instaliranje s DOS particije' dolje. 3.3.3. Extended i expanded memorija ----------------------------------- Ako vaš sustav nudi i ex_ten_ded i ex_pan_ded memoriju, namjestite ga tako da je što je moguće više extended i što je moguće manje expanded memorije. Linuxu treba extended memorija, a expanded memoriju ne može koristiti. 3.3.4. Zaštita od virusa ------------------------ Isključite sve opcije svog BIOS-a za upozoravanje na viruse. Ako imate karticu za zaštitu od virusa ili drugi poseban hardver, svakako ga isključite ili fizički odstranite dok radite u GNU/Linuxu. Takve stvari nisu kompatibilne s GNU/Linuxom; štoviše, zahvaljujući dozvolama datotečnih sustava i zaštićenoj memoriji Linux kernela, virusi su skoro nepoznati.[1] [1] Nakon instalacije možete uključiti zaštitu Boot sektora ako želite. Nakon što se boot manager namjesti, nema potrebe za petljanjem s MBR-om (Master Boot Record -- glavni zapis dizanja). To ne pruža nikakvu dodatnu sigurnost u Linuxu, no ako radite i u Windowsima, može spriječiti katastrofu. 3.3.5. Shadow RAM ----------------- Vaša matična ploča možda nudi _shadow RAM_ ili caching BIOS-a. Možda ćete vidjeti opcije za ``Video BIOS Shadow'', ``C800-CBFF Shadow'', itd. _Isključite_ sav shadow RAM. Shadow RAM služi za ubrzavanje pristupa ROM-ovima na vašoj matičnoj ploči i nekim kontrolerskim karticama. Linux izbjegava korištenje tih ROM-ova nakon dizanja jer ima vlastiti, brži 32-bitni softver umjesto 16-bitnih programa iz ROM-ova. Isključivanje shadow RAM-a može osloboditi nešto memorije koju programim mogu koristiti kao običnu. Ostavljanje shadow RAM-a uključenim može ometati Linuxov pristup hardverskim uređajima. 3.3.6. Advanced Power Management -------------------------------- Ako vaša matična ploča nudi APM (Advanced Power Management -- napredno upravljanje strujom), podesite ju tako da upravljanje strujom kontrolira APM. Isključite doze, standby, suspend, nap i sleep modove te mjerenje vremena za gašenje tvrdog diska. Linux može preuzeti kontrolu nad tim modovima i činiti to bolje od BIOS-a. Međutim, verzija kernela operativnog sustava na instalacijskim disketama ne koristi APM jer smo čuli izvještaje o jednom laptop sustavu koji se rušio pri konfiguriranju Linux APM podrške. Jednom kada instalirate Linux, možete izgraditi podešenu verziju Linux kernela; Poglavlje 8.4, `Kompajliranje novog kernela' objašnjava kako. 3.3.7. Prekidač Turbo --------------------- Mnogi sustavi imaju _turbo_ prekidač koji mijenja brzinu CPU-a. Odaberite brže stanje. Ako vam BIOS omogućava gašenje softverske kontrole nad turbo prekidačem (ili softverske kontrole brzine CPU-a), učinite to i ostavite sustav u bržem stanju. Čuli smo izvještaj kako je na stanovitom sustavu Linux tijekom auto-probinga (traženja hardverskih uređaja) slučajno dirao softversku kontrolu turbo prekidača. 3.3.8. Over-clocking CPU-a -------------------------- Mnogi ljudi su pokušali namjestiti svoj 90 MHz CPU na 100 MHz, itd. Ponekad radi, ali je osjetljivo na temperaturu i druge čimbenike, a čak može oštetiti vaš sustav. Jedan od autora ovog dokumenta je godinu dana držao svoj sustav over-clockanim, a zatim je program `gcc' počeo podbacivati uz neočekivani signal pri kompajliranju kernela operativnog sustava. Vraćanje brzine CPU-a na deklariranu vrijednost je riješilo problem. 3.3.9. Neispravni memorijski moduli ----------------------------------- Kompajler `gcc' je često prva stvar koja umre od loših memorijskih modula (ili drugih hardverskih problema koji nepredvidivo mijenjaju podatke) jer izgrađuje goleme strukture podataka koje obrađuje više puta. Greška u tim strukturama podataka će uzrokovati izvršavanje neispravne naredbe ili pristup nepostojećoj adresu. Simptom toga će biti umiranje `gcc'a od neočekivanog signala. Najbolje od najboljih matičnih ploča podržavaju paritetni RAM i čak će vam reći ako vaš sustav ima jednobitnu grešku u RAM-u. Nažalost, nemaju načina za ispravljanje greške, pa se općenito ruše čim vam kažu kako imate neispravan RAM. Ipak, bolje je da vam se kaže kako imate lošu memoriju nego da vam ona tiho uzrokuje greške u podacima. Dakle, najbolji sustavi imaju matične ploče koje podržavaju paritet i istinski paritetne memorijske module; pogledajte Poglavlje 2.5.3, `Lažni ili ``virtualni'' paritetni RAM'. Ako imate istinski paritetan RAM i vaša matična ploča ga raspoznaje, nemojte zaboraviti uključiti sve BIOS opcije koje uzrokuju prekid matične ploče na greške u paritetu memorije. 3.3.10. Cyrix CPU-i i greške na disketama ----------------------------------------- Mnogi korisnici Cyrix CPU-a su morali isključiti cache na svojim sustavima tokom instalacije jer su se inače na disketi pojavljivale greške. Ako to morate učiniti, nemojte zaboraviti ponovo uključiti cache nakon što završite instalaciju jer sustav bez cachea radi _puno_ sporije. Ne mislimo da je to nužno krivica Cyrix CPU-a. Možda je to nešto što Linux može zaobići. Nastavit ćemo raditi na problemu. Za tehnički radoznale, sumnjamo u problem neispravnosti cachea nakon prebacivanja iz 16-bitnog u 32-bitni kod. 3.3.11. Sporedne opcije BIOS-a kojih se treba paziti ---------------------------------------------------- Ako vaš BIOS nudi nešto poput ``15-16 MB Memory Hole'', isključite to. Linux tamo očekuje memoriju ako imate toliko RAM-a. Čuli smo izvještaj o Intel Endeavor matičnoj ploči na kojoj postoji opcija zvana ``LFB'' ili ``Linear Frame Buffer''. Imala je dva stanja: ``Disabled'' i ``1 Megabyte''. Stavite ju na ``1 Megabyte''. Kada je isključena, instalacijska disketa se ne bi točno pročitala i sustav bi se kad-tad srušio. U vrijeme pisanja jednostavno ne razumijemo što se događa s tim uređajem -- jednostavno je radilo s tom opcijom, a bez nje ne. 3.3.12. Opcije perifernog hardvera kojih se treba paziti -------------------------------------------------------- Uz opcije vašeg BIOS-a, možda ćete morati promijeniti neke opcije na samim karticama. Neke kartice imaju setup izbornike, a druge se oslanjaju na jumpere. Ovaj dokument se ne može nadati pružanju potpunih informacija o svakom hardverskom uređaju; nada se da će dati korisne savjete. Ako bilo koja kartica nudi mapiranu memoriju (``mapped memory''), memoriju bi trebala mapirati negdje između 0xA0000 i 0xFFFFF (od 640. kB do ispod 1 megabajta) ili na adresu barem 1 megabajt veću od ukupne količine RAM-a na vašem sustavu. ------------------------------------------------------------------------------- 4. Particioniranje tvrdog diska ------------------------------- 4.1. Pozadina ------------- Particioniranje diska se jednostavno odnosi na čin razbijanja diska na dijelove. Svaki dio postaje neovisan o ostalima. Grubo rečeno, to odgovara građenju zidova u kući; ako jednoj sobi dodate namještaj, to ne utječe na nijednu drugu sobu. Ako na svom sustavu već imate operacijski sustav (Windows 95, Windows NT, OS/2, MacOS, Solaris, FreeBSD) i želite na isti disk staviti Linux, vjerojatno ćete morati reparticionirati disk. Općenito, mijenjanje particije na kojoj već postoji datotečni sustav će uništiti sve tamo smještene informacije. Dakle, uvijek biste trebali načiniti backupe prije bilo kakvog reparticioniranja. Koristeći analogiju kuće, vjerojatno biste željeli maknuti sav namještaj s puta prije premještanja zida, ili riskirate njegovo uništenje. Na sreću, za neke korisnike postoji alternativa; pogledajte Poglavlje 4.7, `Nedestruktivno reparticioniranje kada krećete iz DOS-a, Win-32 ili OS/2'. Na golom minimumu, GNU/Linux za sebe zahtijeva jednu particiju. Možete imati jednu particiju sa cijelim operativnim sustavom, aplikacijama i svojim osobnim datotekama. Većina ljudi misli da je swap particija također nužna, iako to strogo rečeno nije istina. ``Swap'' je brisani prostor za operativni sustav koji sustavu omogućava korištenje jeftinog diskovne pohrane kao ``virtualne memorije''. Ako se swap nalazi na zasebnoj particiji, Linux ga može puno učinkovitije iskoristiti. Moguće je prisiliti Linux na korištenje obične datoteke kao swapa, ali se ne preporuča. No većina ljudi izabire dati GNU/Linuxu više od minimalnog broja particija. Dva su razloga zbog kojih biste željeli razbiti datotečni sustav na više manjih particija. Prvi je sigurnost. Ako se nešto dogodi i ošteti datotečni sustav, općenito je zahvaćena samo jedna particija. Dakle, morate zamijeniti (backupom kojeg ste pažljivo održavali) samo dio svog sustava. Na golom minimumu, trebali biste razmotriti stvaranje onoga što se obično naziva ``root particija''. Ona sadrži najključnije dijelove sustava. Ako se bilo koja druga particija ošteti, još uvijek možete dignuti GNU/Linux kako biste sredili sustav. To vam može uštediti nevolje oko ponovne instalacije sustava ispočetka. Drugi razlog je općenito važniji u poslovnom okružju, ali zapravo ovisi o vašem korištenju stroja. Recimo da nešto izmakne kontroli i počne žderati diskovni prostor. Ako proces koji je uzrok tog problema slučajno ima root povlastice (sustav postotak diska čuva od korisnika), mogli biste se iznenada naći bez diskovnog prostora. To nije dobro, pošto OS za mnoge stvari treba stvarne datoteke (osim swap prostora). To čak ne mora biti problem lokalnog porijekla. Na primjer, e-mailom poslani spam može lako popuniti particiju. Korištenjem više particija štitite sustav od mnogih takvih problema. Ako opet kao primjer uzmemo e-mail, stavljanjem `/var/spool/mail' na zasebnu particiju, temelj sustava će raditi unatoč spamu. Za vas vrijedi još jedan razlog ako imate velik IDE disk, a ne koristite ni LBA adresiranje ni pomoćne drivere (ponekad isporučene od proizvođača tvrdog diska). U tom slučaju, root particiju ćete morati staviti u prva 1024 cilindra tvrdog diska (obično oko 524 megabajta). Jedini pravi nedostatak korištenja više particija jest što je često teško predvidjeti svoje potrebe. Ako particiju učinite premalom, morat ćete ili opet instalirati sustav ili ćete stalno premještati okolo stvari kako biste oslobodili mjesta na podcijenjenoj particiji. S druge strane, ako particiju učinite prevelikom, gubit ćete prostor koji se mogao iskoristiti drugdje. Diskovni prostor je u današnje vrijeme jeftin, ali zašto bacati novac? 4.2. Planiranje korištenja sustava ---------------------------------- Važno je odlučiti kakvu vrstu stroja stvarate. To će odrediti potreban diskovni prostor i utjecati na vašu shemu particioniranja. Debian radi vaše udobnosti nudi više ``profila'' (pogledajte Poglavlje 7.23, `Izaberite i instalirajte profile'). Profili su jednostavno skupovi izabranih paketa koji će vam pomoći automatskim označavanjem paketa za instalaciju. Svaki dani profil pokazuje veličinu sustava nakon što instalacija završi. Čak i ako ne koristite profile, ova rasprava je važna za planiranje jer će vam pružiti pojam potrebne veličine vaše particije ili particija. Evo nekih od dostupnih profila i njihovih veličina: Server_std Ovo je malen profil poslužitelja, koristan za ogoljen poslužiteljski stroj koji neće imati puno slatkiša za korisnike ljuske. U osnovi ima FTP poslužitelj, WWW poslužitelj, DNS, NIS i POP. Zauzet će oko 50 MB. Naravno, to se tiče samo veličine programa; treba dodati sve podatke koje ćete posluživati. Dialup Standardna desktop kutija, uključujući X Window System, grafičke aplikacije, zvuk, editore, itd. Veličina paketa će biti oko 500 MB. Work_std Ogoljeniji korisnički stroj, bez X Window Systema ili X aplikacija. Možda pogodan za laptop ili prijenosno računalo. Veličina je oko 140 MB. (Primjetite da autor ima laptop s prilično jednostavnim sustavom, uključujući X11, koji čak zauzima manje prostora, oko 100 MB.) Devel_comp Desktop sa svim razvojnim paketima, kao što je Perl, C, C++, itd. Veličina je oko 475 MB. Uz pretpostavku da dodajete X11 i neke dodatne pakete za druge svrhe, predvidite oko 800 MB za ovu vrstu stroja. Nemojte zaboraviti da ove veličine ne uključuju ostale uobičajene materijale, kao što su korisničke datoteke, pošta i podaci. Uvijek je pri razmatranju prostora za vlastite datoteke i podatke najbolje biti velikodušan. Primjetno, Debian `/var' particija sadrži mnogo informacija o stanju. Datoteke `dpkg'a (s informacijama o svim instaliranim paketima) lako mogu zauzeti 20 MB; uz logove i ostalo, obično biste trebali ostaviti barem 50 MB za `/var'. 4.2.1. Ograničenja PC diska --------------------------- PC BIOS općenito dodaje dodatne granice za particioniranje diska. Postoji granica koliko ``primarnih'' i ``logičkih'' particija disk može sadržavati. Uz to, postoje ograničenja odakle se s diska BIOS može dignuti. Više informacija sadrži Linux Particije KAKO (http://dokumentacija.linux.hr/Particije.html), no ovo poglavlje će pružiti kratak pregled kako bi vam pomogao u planiranju većine situacija. ``Primarne'' particije su prvotni način particioniranja PC diskova. Međutim, može ih biti samo četiri. Kako bi se poništilo to ograničenje, izmišljene su ``proširene'' (extended) ili ``logičke'' (logical) particije. Označavanjem jedne od vaših primarnih particija proširenom možete podijeliti sav prostor dodijeljen toj particiji na logičke particije. Broj logičkih particija nije ograničen; međutim, imate samo jednu proširenu particiju po disku. Linux ograničava particije po disku na 15 particija za SCSI diskove (3 iskoristive primarne particije, 12 logičkih particija), te 63 particije na IDE disku (3 iskoristive primarne particije, 60 logičkih particija). Posljednja stvar koju morate znati o PC BIOS-u jest da vaša boot particija, to jest, particija koja sadrži vaš kernel, mora biti među prva 1024 cilindra diska. Pošto je obično root particija ujedno i boot particija, morate provjeriti stane li vaša root particija u prva 1024 cilindra. Ako imate velik disk, možda ćete morati koristiti tehnike prevođenja cilindara, koje možete namjestiti u svom BIOS-u, kao što je LBA mod prevođenja. Više informacija o problemima s velikim diskovima sadrži Large Disk HOWTO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/mini/Large-Disk.html). Ako koristite shemu prevođenja cilindara, onda vaša boot particija mora stati u _prijevod_ 1024. cilindra. 4.3. Imena uređaja u Linuxu --------------------------- Imena diskova i particija pod Linuxom se mogu razlikovati od drugih operativnih sustava. Poznavanje imena koja Linux koristi je potrebno kada stvarate i montirate particije. Evo osnovne sheme imenovanja: * Prvi disketni pogon se zove ``/dev/fd0''. * Drugi disketni pogon se zove ``/dev/fd1''. * Prvi SCSI disk (prema SCSI ID adresi) se zove ``/dev/sda''. * Drugi SCSI disk (prema adresi) se zove ``/dev/sdb'', i tako dalje. * Prvi SCSI CD-ROM se zove ``/dev/scd0'', također poznat kao ``/dev/sr0''. * Master disk na primarnom IDE kontroleru se zove ``/dev/hda''. * Slave disk na primarnom IDE kontroleru se zove ``/dev/hdb''. * Master i slave disk sekundarnog kontrolera se zovu ``/dev/hdc'' odnosno ``/dev/hdd''. Noviji IDE kontroleri mogu imati zapravo dva kanala, ponašajući se kao dva kontrolera. * Prvi XT disk se zove ``/dev/xda''. * Drugi XT disk se zove ``/dev/xdb''. Particije na svakom disku se predstavljaju dodavanjem decimalnog broja imenu diska: ``sda1'' i ``sda2'' predstavljaju prvu i drugu particiju prvog SCSI diska na sustavu. Evo primjera iz stvarnog života. Pretpostavimo da imate sustav s 2 SCSI diska, jednim na SCSI adresi 2, a drugim na SCSI adresi 4. Prvi disk (na adresi 2) se onda zove ``sda'', a drugi ``sdb''. Ako disk ``sda'' sadrži 3 particije, one će se zvati ``sda1'', ``sda2'' i ``sda3''. Isto vrijedi za disk ``sdb'' i njegove particije. Primjetite da ako imate dva SCSI host bus adaptera (tj. kontrolera), poredak diskova može postati zbunjujući. Najbolje rješenje u tom slučaju je pratiti poruke pri dizanju, uz pretpostavku da znate modele diskova. Linux primarne particije predstavlja imenom diska i brojem od 1 do 4. Na primjer, prva primarna particija na prvom IDE disku je `/dev/hda1'. Logičke particije su označene počevši od 5, pa je prva logička particija na tom istom disku `/dev/hda5'. Nemojte zaboraviti da se proširena particija, to jest primarna particija koja sadrži logičke particije, sama po sebi ne može koristiti. To vrijedi i za SCSI i za IDE diskove. 4.4. Preporučena particijska shema ---------------------------------- Kao što je gore objašnjeno, svakako biste trebali imati manju root particiju, te veću `/usr' particiju, ako imate dovoljno mjesta. Primjere potražite dolje. Većini korisnika dvije na početku spomenute particije će biti dovoljne. To je osobito prikladno kada imate jedan mali disk jer razbijanje na puno particija može potratiti prostor. U nekim slučajevima, može vam trebati `/usr/local' particija ako namjeravate instalirati mnogo programa koji nisu dio Debian distribucije. Ako će vaš stroj biti mail poslužitelj, možda ćete morati učiniti `/var/spool/mail' zasebnom particijom. Često je `/tmp' na odvojenoj particiji, na primjer 20 do 32 MB, dobra ideja. Ako postavljate poslužitelj s mnogo korisničkih računa, općenito je dobro imati odvojenu, veliku `/home' particiju. Općenito, particijska situacija se razlikuje od računala do računala ovisno o njegovoj svrsi. Za vrlo složene sustave pogledajte Multi Disk HOWTO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/Multi-Disk-HOWTO.html). Sadrži temeljite informacije koje će uglavnom zanimati ISP-ove i ljude koji postavljaju poslužitelje. Što se tiče veličina swapa, postoje mnoga mišljenja. Jedno pravilo od oka koje dobro radi je koristiti swapa koliko imate memorije na sustavu, iako za većinu korisnika vjerojatno nema puno svrhe u prelaženju 64 MB swapa. Također, u većini slučajeva ne bi smio biti manji od 16 MB. Dakako, postaje iznimke tim pravilima. Ako pokušavate riješiti 10000 simultanih jednadžbi na stroju s 256 MB memorije, može vam zatrebati gigabajt (ili više) swapa. Primjetite da Linux za vašu arhitekturu neće koristiti više od 128 megabajta swapa na jednoj swap particiji. Međutim, možete ručno napraviti više swap particija i editirati `/etc/fstab' nakon instalacije kako biste dobili više od 128 megabajta swapa. Međutim, ako su vaše potrebe za swapom tako visoke, vjerojatno biste trebali pokušati razbacati swap po različitim diskovima (koje se naziva ``spindle''). Ili možete probati novije Linux kernele (2.2 i kasniji) gdje je to ograničenje opušteno (budite pažljivi, to će možda zahtijevati druge promjene na vašem sustavu). 4.5. Primjeri particioniranja ----------------------------- Kao primjer, jedan od autorovih kućnih strojeva ima 32 MB RAM-a i IDE disk od 1.7 GB kao `/dev/hda'. `/dev/hda1' je particija od 500 MB za drugi operativni sustav (trebao sam staviti 200 MB, ionako se nikad ne koristi). Swap particija od 32 MB se koristi na `/dev/hda3', a ostatak (oko 1.2 GB na `/dev/hda2') je Linux particija. 4.6. Particioniranje prije instalacije -------------------------------------- Imate dvije različite prilike za particioniranje: prije instalacije Debiana, ili tokom nje. Ako će vaše računalo biti posvećen isključivo Debianu, trebali biste particionirati tokom instalacije (Poglavlje 7.6, ```Particioniranje tvrdog diska'''). Ako imate stroj s više operativnih sustava, obično ćete urođenem operativnom sustavu prepustiti stvaranje njegovih particija. Sljedeća poglavlja sadrže informacije o particioniranju pod vašim urođenim operativnim sustavom, prije instalacije. Primjetite da ćete imena particija pod tim operativnim sustavom morati pretvarati u Linux imena particija; pogledajte Poglavlje 4.3, `Imena uređaja u Linuxu'. 4.6.1. Particioniranje iz DOS-a ili Windowsa -------------------------------------------- Ako radite s postojećim FAT ili NTFS particijama, preporuča se da ili koristite donju shemu ili standardne Windows ili DOS alate. Inače, zapravo nije potrebno particionirati iz DOS-a ili Windowsa; Linux alati za particioniranje će općenito obaviti bolji posao. 4.7. Nedestruktivno reparticioniranje kada krećete iz DOS-a, Win-32 ili OS/2 ---------------------------------------------------------------------------- Jedna od najčešćih instalacija je na sustav koji već sadrži DOS (uključujući Windows 3.1), Win32 (kao što je Windows 95, 98, NT) ili OS/2, a poželjno je staviti Debian na isti disk bez uništavanja prethodnog sustava. Kako je objašnjeno u Poglavlje 4.1, `Pozadina', smanjivanje veličine postojeće particije će skoro sigurno oštetiti podatke na toj particiji, osim ako se preduzmu neke mjere opreza. Ovdje opisana metoda, iako neće zajamčeno zaštititi vaše podatke, u praksi radi iznimno dobro. Kao mjeru opreza, _napravite backup_. Prije nego što nastavimo, morali biste odlučiti kako želite podijeliti disk. Metoda iz ovog poglavlja će samo razbiti particiju na dva dijela. Jedan će sadržavati izvorni OS, a drugi će se koristiti za Debian. Tokom instalacije Debiana imat ćete priliku koristiti Debianov dio diska kako želite, tj. kao swap ili kao datotečni sustav. Zamisao jest: premjestiti sve podatke na početak particije prije mijenjanja informacija particije, tako da se ništa ne izgubi. Važno je da između micanja podataka i reparticioniranja radite što je manje moguće kako biste smanjili rizik snimanja datoteke blizu kraja particije, pošto će to smanjiti količinu prostora kojeg možete oduzeti od particije. Najprije vam treba primjerak `fips'a, koji je dostupan u direktoriju `tools/' na obližnjem Debian mirroru. Otpakirajte arhivu i kopirajte datoteke `RESTORRB.EXE', `FIPS.EXE' i `ERRORS.TXT' na sistemsku disketu. Sistemska disketa se može pripremiti naredbom `sys a:' u DOS-u. `fips' dolazi s vrlo dobrom dokumentacijom koju ćete možda željeti pročitati. Svakako ćete željeti pročitati dokumentaciju ako koristite driver za sažimanje diska ili disk manager. Napravite disketu i pročitajte dokumentaciju _prije_ defragmentiranja diska. Sljedeća potrebna stvar je pomaknuti sve podatke na početak particije. `defrag', koji standardno dolazi s DOS-om 6.0 i kasnijima, lako može obaviti posao. Za popis drugih programa koji mogu poslužiti pogledajte dokumentaciju `fips'a. Obratite pažnju na to da, ako imate Windows 95, morate pokrenuti `defrag' iz njih, pošto DOS ne razumije VFAT, podršku za duga imena korištenu u Windowsima 95 i novijima. Nakon što pokrenete defragmenter (što na većem disku može potrajati), dignite sustav s pripremljenom `fips' disketom u disketnom pogonu. Jednostavno napišite `a:\fips' i slijedite upute. Primjetite da postoje mnogi drugi manageri particija, u slučaju da `fips' podbaci. 4.8. Particioniranje iz DOS-a ----------------------------- Ako particionirate DOS diskove, ili mijenjate veličine DOS particija, pomoću Linux alata, mnogi ljudi imaju probleme u radu s dobivenim FAT particijama. Na primjer, neki govore o sporosti, stalnim problemima sa `scandisk'om i drugim čudnim greškama u DOS-u ili Windowsu. Čini se da, kad god stvorite ili promijenite veličinu particije za DOS, pametno je ispuniti prvih nekoliko sektora nulama. Učinite to prije pokretanja DOS-ove naredbe `format', iz Linuxa: dd if=/dev/zero of=/dev/hdXX bs=512 count=4 ------------------------------------------------------------------------------- 5. Metode instaliranja Debiana ------------------------------ U instaliranju Debiana proći ćete nekoliko koraka, po redu: 1. dizanje instalacijskog sustava 2. početno konfiguriranje sustava 3. instaliranje osnovnog sustava 4. dizanje novoinstaliranog osnovnog sustava 5. instaliranje ostatka sustava Prvi korak, dizanje Debianovog instalacijskog sustava, se općenito radi pomoću Rescue diskete ili s CD-ROM-a. Prvo dizanje je ponekad najteže, ovisno o vašem hardveru. Zato je opisano u Glava 6, `Dizanje instalacijskog sustava'. Jednom kada se Linux digne, pokrenut će se program `dbootstrap' i voditi vas kroz drugi korak, početnu konfiguraciju sustava. Taj korak podrobno opisuje Glava 7, `Korištenje `dbootstrap'a za početnu konfiguraciju sustava'. ``Debianov osnovni sustav'' je temeljni skup paketa nužnih za Debianov rad na minimalan, samostalan način. Jednom kada konfigurirate i instalirate osnovni sustav, vaš stroj će ``stajati na svojim nogama''. Debianov osnovni sustav se može instalirati sa sljedećih medija: disketa, tvrdog diska, CD-ROM-a ili NFS poslužitelja. Tu instalaciju će obaviti `dbootstrap'; opisana je u Poglavlje 7.14, ```Instalacija osnovnog sustava'''. Završni korak je instaliranje ostatka Debian sustava. To će uključivati aplikacije i dokumente koje koristite na svom računalu, kao što su X Window System, editori, ljuske i razvojna okružja. Ostatak Debian sustava se može instalirati s CD-ROM-a ili bilo kakvog mirrora Debian arhive (s ili bez Interneta, HTTP-om, FTP-om ili NFS-om). U ovom trenutnku, koristit ćete standardne Debianove alate za rad s paketima, kao što je `dselect' ili `apt-get'. Taj korak opisuje Poglavlje 7.26, `Instaliranje ostatka sustava'. Primjetite da medij korišten za jedan korak i medij korišten za drugi korak _ne_ moraju biti jednaki. To jest, možete se dignuti s Rescue diskete, instalirati osnovni sustav NFS-om, a zatim instalirati ostatak sustava sa CD-ROM-a. Ako sustav skidate s arhive, obično ćete se dignuti i instalirati osnovni sustav s disketa, instalirajući potpuni Debian sustav sa Interneta. Instalacijski sustav, nužan za prva tri instalacijska koraka, se dijeli na tri dijela: Rescue disketa, Drivers disketa i Osnovni sustav. Ispod ćete naći opis raznih instalacijskih metoda, te opis datoteka koje bi mogle biti potrebne za instalaciju. Datoteke koje ćete koristiti i koraci kojima ćete pripremiti svoj instalacijski medij ovise o metodi koju izaberete za instaliranje Debiana. 5.1. Izabiranje instalacijskog medija ------------------------------------- Najprije izaberite medij kojim ćete dignuti instalacijski sustav. Zatim izaberite metodu kojom ćete instalirati osnovni sustav. 5.1.1. Izabiranje medija početnog dizanja ----------------------------------------- Za dizanje instalacijskog sustava imate sljedeće izbore: diskete, bootable CD-ROM, ili korištenje ne-Linux boot loadera. Dizanje s disketa je podržano na većini platforma. Ono je opisano u Poglavlje 5.6.1, `Dizanje s disketa'. Dizanje s CD-ROM-a je jedan od najlakših načina instaliranja. Ako nemate sreće i kernel na CD-ROM-u ne radi, morat ćete se vratiti na neku drugu tehniku. Instalaciju s CD-ROM-a opisuje Poglavlje 5.4, `Instaliranje s CD-ROM-a'. Dizanje iz postojećeg operativnog sustava je često zadovoljavajući izbor; za neke sustave to je jedina podržana metoda instalacije. Ta metoda je opisana u Poglavlje 5.3, `Instaliranje s tvrdog diska'. 5.1.2. Izabiranje medija instalacije Osnove ------------------------------------------- Osnovni sustav se može instalirati na sljedeće načine: s disketa, (Poglavlje 5.7.1, `Instaliranje Osnovnog sustava s disketa'), s CD-ROM-a (Poglavlje 5.4, `Instaliranje s CD-ROM-a'), s NFS poslužitelja (Poglavlje 5.5, `Instaliranje NFS-om') ili lokalnog tvrdog diska (Poglavlje 5.3, `Instaliranje s tvrdog diska'). Izaberite metodu koja odgovara mediju kojeg imate i koja vam najviše odgovara. 5.2. Opis datoteka instalacijskog sustava ----------------------------------------- Ovo poglavlje sadrži podroban popis datoteka koje ćete naći u direktoriju `disks-i386'. Možda vam sve neće biti potrebne; sve ovisi o izabranom mediju dizanja i instalacije osnovnog sustava. Većina datoteka su snimke disketa; to jest, jedna datoteka koja se može zapisati na disk kako biste dobili potrebnu disketu. Očito, te snimke zavise o veličini diskete, primjerice 1.4 MB, 1.2 MB ili 720 kB. Dostupne veličine ovise o vašoj platformi (na primjer, diskete od 720 kB su specifične za Atari). Snimke za 1.4 MB pogone u svojim imenima sadrže `14', za 1.2 MB `12', a za 720 KB `72'. Ako ovaj dokument čitate WWW browserom na umreženom računalu, datoteke vjerojatno možete skinuti odabiranjem njihovih imena u svom WWW browseru. Ovisno o vašem browseru, možda ćete morati poduzeti posebne mjere kako bi skidali izravno u datoteku, u sirovom binarnom modu. Na primjer, u Netscapeu pri klikanju na URL morate držati tipku Shift kako biste skinuli datoteku. Datoteke se mogu skinuti preko URL-ova navedenih u ovom dokumentu, ili s ftp://ftp.debian.org/debian/dists/slink/main/disks-i386/current/, ili odgovarajućeg direktorija na bilo kojem Debian FTP mirroru (http://www.debian.org/distrib/ftplist). resc1440.bin, resc1440tecra.bin, resc1200.bin -- snimke Rescue disketa Ovo su snimke Rescue disketa. Rescue disketa se koristi za početno namještanje i u hitnim slučajevima, primjerice kada se vaš sustav iz nekog razloga neće dignuti. Zato se preporuča da snimku snimite na disketu čak i ako diskete ne koristite za instalaciju. Ako imate 5.25 inčni disketni pogon, koristite snimku koja u imenu ima `1200'; inače koristite snimku s `1440' u imenu. Također će vam trebati root.bin, opisan dolje. `tecra' snimke su na različitom kernelu za ljude koji imaju problema sa standardnim disketama. drv1440.bin, drv1440tecra.bin, drv1200.bin -- snimke Driver diskete Ovo su snimke Driver diskete. One sadrže kernel module, odnosno drivere, za svakakve vrste hardvera koje nisu potrebne pri početnom diznaju. Tokom instalacijskog procesa moći ćete izabrati drivere koji su vam potrebni. Ako ste koristili posebnu snimku Rescue diskete, morate koristiti odgovarajuću snimku Driver diskete. base2_1.tgz, ili base14-1.bin, base14-2.bin, base14-3.bin, base14-4.bin, base14-5.bin, base14-6.bin, base14-7.bin , ili base12-1.bin, base12-2.bin, base12-3.bin, base12-4.bin, base12-5.bin, base12-6.bin, base12-7.bin, base12-8.bin, base12-9.bin -- snimke osnovnog sustava Ove datoteke sadrže osnovni sustav koji će se instalirati na vašu Linux particiju tokom instalacijskog postupka. To je goli minimum potreban kako biste mogli instalirati ostale pakete. Datoteka `base2_1.tgz' služi za instalaciju sa medija koji nisu diskete, tj. CD-ROM-a, tvrdog diska ili NFS-a. root.bin -- Root snimka Ova datoteka sadrži snimku privremenog datotečnog sustava koji se učitava u memoriju nakon dizanja. Koristi se za instalacije s tvrdog diska i CD-ROM-a. Također se koristi u slučaju kada root datotečni sustav iz nekog razloga ne stane na Rescue disketu. Na primjer, ako se dižete s 5.25 disketa, trebat će vam root.bin. lowmem.bin -- Low Memory Boot snimka Alternativna disketa za instalaciju na strojevima s manje od 5MB memorije. O instaliranju u takvim situacijama govori Poglavlje 5.7, `Instaliranje na sustave s malo memorije'. lowmemrd.bin -- snimka Low Memory Root datotečnog sustava Alternativna snimka root datotečnog sustava za sustave s malo memorije. Konkretno, koriste ju ljudi s 5.25 inčnim pogonima jer lowmem.bin ne stane na tu veličinu. rawrite2.exe Ovo je DOS alat za pisanje snimke diskete na disketu. Nemojte kopirati snimke na disketu, nego koristite ovaj alat kako biste ih ``sirovo zapisali''. loadlin.exe -- Linux boot loader Ovaj boot loader će vam biti potreban ako instalirate s DOS particije ili CD-ROM-a. Pogledajte Poglavlje 5.3.1, `Instaliranje s DOS particije'. install.bat DOS batch datoteka za pokretanje instalacije Debiana iz DOS-a. Ova batch datoteka se koristi u instalacijama s tvrdog diska ili CD-ROM-a. Pogledajte Poglavlje 5.3.1, `Instaliranje s DOS particije'. linux -- kernel image Ovo je snimka Linux kernela za korištenje u instalacijama s tvrdog diska i CD-a. Nemojte zaboraviti da, ako ovu datoteku skidate, ovisno o browseru možda morate poduzeti posebne mjere kako biste skidali izravno u datoteku, u sirovom binarnom modu. Na primjer, u Netscapeu pri klikanju na URL morate držati tipku Shift kako biste skinuli datoteku. install.hr.txt, install.hr.html -- Instalacijski priručnik Datoteka koju sada čitate, u običnom ASCII i HTML formatu. fdisk.txt cfdisk.txt Upute za korištenje vama dostupnih programa za particioniranje. basecont.txt Popis sadržaja osnovnog sustava. md5sum.txt Popis MD5 checksumova za binarne datoteke. Ako imate program `md5sum', možete provjeriti točnost svojih datoteka pokretanjem `md5sum -v -c md5sum.txt'. 5.3. Instaliranje s tvrdog diska -------------------------------- U nekim slučajevima, možda ćete se željeti dignuti iz postojećeg operativnog sustava. Također možete dignuti instalacijski sustav drugim sredstvima, a osnovni sustav instalirati s diska. 5.3.1. Instaliranje s DOS particije ----------------------------------- Moguće je instalirati Debian s već instalirane DOS particije na istom stroju. Imate dvije mogućnosti: ili pokušajte instalaciju bez disketa, ili dignite Rescue disketu, a osnovni sustav instalirajte s lokalnog diska. Za dizanje bez disketa slijedite ove upute: 1. Uzmite sljedeće datoteke s obljižnjeg Debian FTP mirrora i stavite ih u direktorij na svojoj DOS particiji: resc1440.bin, drv1440.bin, base2_1.tgz, root.bin, linux, install.bat i loadlin.exe. 2. Dignite DOS (ne Windowse) bez učitavanja bilo kakvih drivera. Za to je potrebno pritisnuti _F8_ u pravom trenutku. 3. Pokrenite `install.bat' iz tog direktorija u DOS-u. 4. Preskočite sve do Glava 6, `Dizanje instalacijskog sustava'. Ako se želite dignuti s disketa, ali osnovu instalirati s DOS particije, jednostavno skinite i pripremite Rescue disketu i Driver disketu kako je opisano u Poglavlje 5.8, `Pripremanje disketa iz snimki disketa'. Skinite base2_1.tgz i smjestite tu datoteku negdje na DOS particiji. 5.3.2. Instaliranje s Linux particije ------------------------------------- Debian možete instalirati sa ext2fs ili Minix particije. Na primjer, ta tehnika instalacije odgovara slučaju kada potpuno uklanjate svoj sadašnji Linux sustav s Debianom. Primjetite da particija _sa_ koje instalirate ne smije biti ona _na_ koju instalirate Debian (dakle, `/', `/usr', `/lib', i sve to). Za instalaciju s postojeće Linux particije slijedite ove upute. 1. Uzmite sljedeće datoteke i smjestite ih u direktorij na svojoj Linux particiji. Koristite najveće dostupne datoteke za svoju arhitekturu: * snimka Rescue diskete * snimka Driver diskete * base2_1.tgz 2. Kada instalirate s particije, možete koristiti bilo koju radeću metodu dizanja. Nadalje se pretpostavlja dizanje s disketa; no, može se koristiti bilo koji način dizanja. 3. Pripremite Rescue disketu kako je objašnjeno u Poglavlje 5.8, `Pripremanje disketa iz snimki disketa'. Primjetite da vam Driver disketa nije potrebna. 4. Ubacite Rescue disketu u svoj disketni pogon i dignite računalo. 5. Nastavite čitati od Glava 6, `Dizanje instalacijskog sustava'. 5.4. Instaliranje s CD-ROM-a ---------------------------- Ako imate CD koji je bootable, a vaša arhitektura i sustav podržavaju dizanje s CD-ROM-a, diskete vam uopće nisu potrebne. Podesite svoj hardver kako je objašnjeno u Poglavlje 3.3.2, `Odabir uređaja za dizanje'. Ubacite CD-ROM i dignite računalo. Ako imate sustav koji zahtijeva ``tecra'' snimke, umjesto prvog ubacite drugi CD-ROM i dignite računalo. Sada možete nastaviti čitati od Glava 6, `Dizanje instalacijskog sustava'. Ako vaš hardver ne podržava bootable CD-ROM-ove, dignite DOS i pokrenite datoteku `boot.bat' koja se nalazi u direktoriju `\boot' na vašem CD-u. Zatim preskočite do Glava 7, `Korištenje `dbootstrap'a za početnu konfiguraciju sustava'. Osnovni Debian sustav možete instalirati s CD-ROM-a čak i ako se s njega ne možete dignuti. Jednostavno se dignite nekom drugom instalacijskom tehnikom; kada dođe vrijeme instalacije osnovnog sustava i dodatnih paketa, samo instalacijskom sustavu pokažite svoj CD-ROM pogon, kako je opisano u Poglavlje 7.14, ```Instalacija osnovnog sustava'''. 5.5. Instaliranje NFS-om ------------------------ Zbog prirode ove metode instaliranja, NFS-om se može instalirati samo osnovni sustav. Rescue disketa i Driver disketa moraju biti dostupne lokalno jednom od navedenih metoda. Za instaliranje osnovnog sustava NFS-om, morat ćete proći kroz običnu instalaciju kako je objašnjeno u Glava 7, `Korištenje `dbootstrap'a za početnu konfiguraciju sustava'. Nemojte zaboraviti uključiti modul (driver) za svoju Ethernet karticu i modul NFS datotečnog sustava. Kada vas `dbootstrap' upita gdje se osnovni sustav nalazi (Poglavlje 7.14, ```Instalacija osnovnog sustava'''), odaberite NFS i slijedite upute. 5.6. Instaliranje s disketa --------------------------- Instaliranje s disketa, ako je podržano na vašem sustavu, je lijepa rezervna mogućnost, iako općenito nije najpovoljniji ni najbrži način instaliranja. S disketa možete instalirati u različitim stupnjevima, koji su opisani dolje. 5.6.1. Dizanje s disketa ------------------------ Kako biste se digli s disketa, jednostavno skinite snimku Rescue diskete i Driver diskete. U nekim slučajevima možda ćete se morati odlučiti za inačicu snimki, kako je objašnjeno u Poglavlje 5.2, `Opis datoteka instalacijskog sustava'. Informacije u tom poglavlju trebale bi vam pomoći u izabiranju snimki. Zapišite ih na diskete kako je opisano u Poglavlje 5.8, `Pripremanje disketa iz snimki disketa'. Ako je potrebno, također možete promijeniti Rescue disketu; pogledajte Poglavlje 9.4, `Zamjenjivanje kernela na Rescue disketi'. 5.7. Instaliranje na sustave s malo memorije -------------------------------------------- Ako vaš sustav ima manje od 5MB memorije, morat ćete se dignuti sa posebne diskete, lowmem.bin. Trebat će vam ukupno tri diskete: * Rescue disketa * Driver disketa * Low Memory Boot disketa Snimite odgovarajuće snimke na diskete kako je opisano u Poglavlje 5.8, `Pripremanje disketa iz snimki disketa'. Ako imate samo 5.25 inčni disketni pogon, umjesto Boot diskete koristite Low Memory Root disketu, lowmemrd.bin. Dignite se s Rescue diskete i ubacite Low Memory Root disketu kada budete upitani za root disketu. Inače ćete se najprije dignuti s Low Memory Boot diskete, pa stavite tu disketu u svoj primarni disketni pogon i dignite sustav. Ako bude potrebno, preskočite na Glava 6, `Dizanje instalacijskog sustava' za pomoć u dizanju sustava. Jednom kada se kernel digne, trebali biste automatski biti pitani za posebne predinstalacijske korake, kako je opisano u Poglavlje 6.3, `Dizanje sustava s malo memorije'. 5.7.1. Instaliranje Osnovnog sustava s disketa ---------------------------------------------- NAPOMENA: Ovo nije preporučeni način instaliranja Debiana, jer su diskete općenito najnepouzdanija vrsta medija. Ovo se preporuča jedino ako nemate dodatnih, već postojećih datotečnih sustava na nijednom tvrdom disku na svom sustavu. Završite ove korake: 1. Nabavite ove snimke disketa (te datoteke su podrobnije opisane u Poglavlje 5.2, `Opis datoteka instalacijskog sustava'): * snimka Rescue diskete * snimka Driver diskete * snimke disketa osnovnog sustava, dakle base14-1.bin, base14-2.bin, itd. 2. Uzmite dovoljno disketa za zapisivanje svih potrebnih snimki. 3. Pripremite diskete kako je objašnjeno u Poglavlje 5.8, `Pripremanje disketa iz snimki disketa'. 4. Ubacite Rescue disketu u disketni pogon i ponovo dignite računalo. 5. Nastavite čitati od Glava 6, `Dizanje instalacijskog sustava'. 5.8. Pripremanje disketa iz snimki disketa ------------------------------------------ Snimke disketa su datoteke sa cijelim sadržajem diskete u _sirovom_ obliku. Snimke disketa, kao što je `resc1440.bin', se ne mogu jednostavno kopirati na diskete. Koristi se poseban program koji snimke zapisuje na disketu u _sirovom_ načinu. To je potrebno jer su te snimke sirovi podaci s diskete; nužno je _sektorski kopirati_ podatke iz datoteke na disketu. Postoje različiti načini pripremanja disketa iz snimki, ovisno o vašoj platformi. Ovo poglavlje opisuje stvaranje pripremanje disketa iz snimki na raznim platformama. Bez obzira kojom ste metodom stvorili svoje diskete, nemojte zaboraviti pomaknuti zaštitu na disketama nakon snimanja, kako biste ih zaštitili od nenamjernog oštećivanja. 5.8.1. Zapisivanje snimki s Linux ili Unix sustava -------------------------------------------------- Za zapisivanje datoteka snimki disketa na diskete vjerojatno će vam trebati root pristup sustavu. Stavite ispravnu, praznu disketu u disketni pogon. Zatim zadajte naredbu dd if= of=/dev/fd0 bs=512 conv=sync ; sync gdje je jedna od datoteka snimki. `/dev/fd0' je uobičajeno ime za disketni uređaj, no može biti različito na vašoj radnoj stanici (na Solarisu je `/dev/fd/0'). Naredba bi vas mogla vratiti u ljusku prije nego Unix završi sa snimanjem diskete, pa pogledajte na žaruljicu na disketnom pogonu i uvjerite se da se ugasila te da je uređaj prestao raditi prije nego izvadite disketu. Na nekim sustavima ćete morati pokrenuti naredbu koja disketu izbacuje iz pogona (na Solarisu koristite `eject' -- pogledajte man stranicu). Neki sustavi automatski pokušavaju montirati disketu kada ju se stavi u pogon. Možda ćete morati isključiti tu mogućnost prije nego vam radna stanica dopusti pisanje u _sirovom načinu_. Nažalost, to ovisi o vašem operativnom sustavu. Na Solarisu provjerite je li `vold' ugašen. Na drugim sustavima pitajte svog administratora. 5.8.2. Zapisivanje snimki iz DOS-a, Windowsa ili OS/2 ----------------------------------------------------- U direktoriju u kojem se nalaze snimke disketa naći ćete program rawrite2.exe. Također postoji datoteka rawrite2.txt sa uputama korištenja `rawrite2'. Kako biste zapisali snimke na diskete, prvo provjerite jeste li digli DOS. Izvješteni smo o mnogim problemima pri pokušavanju korištenja `rawrite2' iz DOS ljuske unutar Windowsa. Čuli smo kako dvostruki klik na `rawrite2' unutar Windows Explorera također ne radi. Ako ne znate kako dignuti DOS, samo pritisnite _F8_ tokom dizanja. Jednom kada uđete u čisti DOS, zadajte naredbu rawrite2 -f -d gdje je jedna od disketnih snimki, a ili `a:' ili `b:', ovisno o pogonu na koji snimate. 5.8.3. Pouzdanost disketa ------------------------- Čini se kako je najveći problem ljudima koji po prvi put instaliraju Debian pouzdanost disketa. Rescue disketa ima najviše problema jer ju čita izravno hardver, prije dizanja Linuxa. Hardver često ne čita pouzdano kao Linuxov disketni driver, pa može jednostavno stati bez ispisa poruke o grešci ako pročita netočne podatke. Također može biti grešaka na Driver disketi i disketama osnovnog sustava; većina će ih se pokazati lavinom poruka o I/O greškama. Ako instalacija uporno zaglavljuje na određenoj disketi, prva stvar koju biste trebali učiniti je ponovo skinuti snimku diskete i zapisati ju na _drugu_ disketu. Obično reformatiranje stare diskete možda neće biti dovoljno, čak i ako se čini da je disketa reformatirana i snimljena bez grešaka. Ponekad je korisno pokušati snimiti disketu na drugom sustavu. Jedan korisnik kaže kako je snimke morao _tri_ puta zapisivati na diskete kako bi proradile, a onda je sa trećom disketom sve bilo u redu. Drugi korisnici javljaju kako jednostavno ponovno dizanje nekoliko puta s istom disketom u disketnom pogonu može dovesti do uspješnog dizanja. Sve je to zbog loše napravljenih hardverskih ili firmware disketnih drivera. ------------------------------------------------------------------------------- 6. Dizanje instalacijskog sustava --------------------------------- U prošloj glavi ste već odabrali svoj sustav dizanja. To može biti dizanje s Rescue diskete, dizanje s CD-ROM-a, ili dizanje iz već instaliranog operativnog sustava. Ova glava opisuje neke načine kontroliranja dizanja, česte probleme pri dizanju i neke načine kako ih zaobići, ili nam barem pomoći u dijagnosticiranju problema. Primjetite da na nekim strojevima `Control-Alt-Delete' ne resetira ispravno stroj, pa se preporuča ``hladni'' reset. Ako instalirate iz postojećeg operativnog sustava (primjerice, DOS-a), nemate izbora. Inače, molimo vas, stroj pri dizanju hladno resetirajte. 6.1. Parametri dizanja ---------------------- Parametri dizanja su parametri Linux kernela koji se obično koriste kako bi se osigurao pravilan rad uređaja. Većim dijelom, kernel sam može saznati informacije o vašim periferijama. Međutim, u nekim ćete mu slučajevima malo morati pomoći. Ako se dižete s Rescue diskete ili CD-ROM-a bit će vam ponuđen boot prompt, `boot:'. Detalje o korištenju boot parametara uz Rescue disketu sadrži Poglavlje 6.2, `Dizanje s Rescue diskete'. Ako se dižete iz postojećeg operativnog sustava, parametre dizanja ćete morati postavljati drugim sredstvima. Na primjer, možete editirati datoteku `install.bat' s bilo kojim tekst editorom. Potpune informacije o parametrima dizanja se mogu naći u Linux BootPrompt HOWTO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/BootPrompt-HOWTO.html); ovo poglavlje navodi samo natuknice o najkorištenijim parametrima. Ako sustav dižete prvi put, pokušajte s predodređenim parametrima (tj. nemojte postavljati argumente) i pogledajte radi li točno. Vjerojatno hoće. Ako nije, poslije se možete ponovo dignuti i potražiti posebne parametre koji obavještavaju sustav o vašem hardveru. Kada se kernel digne, rano u postupku trebala bi se pokazati poruka `Memory: k/k available'. bi trebalo odgovarati ukupnoj količini dostupnog RAM-a, u kilobajtima. Ako ne odgovara instaliranom RAM-u, morate koristiti parametar `mem=', gdje je veličina memorije, uz nastavak ``k'' za kilobajte, odnosno ``m'' za megabajte. Na primjer, i `mem=8192k' i `mem=8m' znače jedno te isto. Primjetite da je 2.0 serija Linux kernela ograničena na 960 MB memorije. Ako na svom stroju imate više od toga, morat ćete dodati parametar `mem=960m'. Neki sustavi imaju disketne pogone s ``obratnim DCL-ovima''. Ako pri čitanju diskete bude grešaka, iako znate da je disketa ispravna, probajte parametar `floppy=thinkpad'. Na nekim sustavima, kao što je IBM PS/1 ili ValuePoint (koji imaju ST-506 diskove), IDE disk možda neće biti pravilno prepoznat. Opet, najprije probajte bez parametara i pogledajte je li IDE disk točno prepoznat. Ako nije, saznajte geometriju diska (broj cilindara, glava i sektora) i koristite parametar `hd=,,'. Opet, podrobni detalji o parametrima dizanja se mogu naći u Linux BootPrompt HOWTO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/BootPrompt-HOWTO.html), uz savjete za opskuran hardver. Neki česti problemi navedeni su dolje u Poglavlje 6.6, `Problemi u postupku dizanja'. 6.2. Dizanje s Rescue diskete ----------------------------- Dizanje s Rescue diskete je lako: stavite ju u primarni disketni pogon i resetirajte sustav pritiskom na _reset_, ili isključivanjem i uključivanjem sustava. Kao što je gore spomenuto, preporuča se ``hladni reset''. Disketi bi trebalo biti pristupljeno, a zatim biste trebali vidjeti zaslon koji predstavlja Rescue disketu i završava `boot:' promptom. Ako sustav dižete na neki drugi način, slijedite upute i čekajte da se pojavi `boot:' prompt. Ako imate manje od 5MB memorije, morate se dignuti s Low-Memory Boot diskete (pogledajte Poglavlje 5.7, `Instaliranje na sustave s malo memorije' dolje). Ako se dižete s disketa manjih od 1.4 MB, morate metodu dizanja ramdisk i trebat će vam Root disketa. Na `boot:' promptu možete učiniti dvije stvari. Možete pritisnuti funkcijske tipke _F1_ do _F10_ za nekoliko stranica korisnih informacija, ili možete dignuti sustav. Informacije o parametrima koji bi se mogli pokazati korisnima mogu se dobiti pritiskom na _F4_ i _F5_. Ako naredbenom redu dodajete parametre, nemojte zaboraviti napisati metodu dizanja (predodređeno `linux') i razmak prije prvog parametra (na primjer, `linux floppy=thinkpad'). Ako samo pritisnete _Enter_, to je isto kao da ste napisali `linux' bez posebnih parametara. Disketa se naziva Rescue (engl. spasilačka) disketa jer ju možete koristiti za dizanje sustava i obavljanje popravaka ako dođe do problema koji onemogućava dizanje s diska. Prema tome, tu disketu sačuvajte nakon instalacije sustava. Pritisak na _F3_ pruža daljne informacije o korištenju Rescue diskete. Kada pritisnete _Enter_, trebali biste vidjeti poruku `Loading...', a zatim `Uncompressing Linux...'; potom nekoliko zaslona informacija o hardveru u vašem sustavu. Više o tom stupnju procesa dizanja saznat ćete dolje. Ako odaberete neku drugu metodu dizanja, kao što je ``ramdisk'' ili ``floppy'', od vas će se tražiti da ubacite Root disketu. Umetnite Root disketu u prvi disketni pogon i pritisnite _Enter_. (Ako odaberete floppy1, Root disketu ubacite u drugi disketni pogon.) 6.3. Dizanje sustava s malo memorije ------------------------------------ Ako vaš sustav ima manje od 5MB memorije, trebali biste se dignuti s Low Memory Boot diskete kako je opisano u Poglavlje 5.7, `Instaliranje na sustave s malo memorije'. Instalacijski sustav bi trebao detektirati da nemate dovoljno memorije za normalnu instalaciju i zatražiti od vas poseban instalacijski postupak. Po redu prođite kroz ponuđene izbore: * Pomoću `fdisk'a stvorite Linux swap particiju (vrsta 82). Swap particija je potrebna kako bi pružila _virtualnu memoriju_ tijekom instalacijskog postupka, jer mu je potrebno više memorije nego što imate na svom sustavu. Odaberite količinu virtualne memorije koliko namjeravate koristiti nakon instalacije sustava. 16 megabajta je vjerojatno najmanji praktični iznos; uzmite 32 megabajta ako si možete priuštiti prostor, a 64 ako vam je disk velik toliko da vam taj prostor neće nedostajati. Uz to, stvorite Minix particiju (vrsta 81). Ona će sadržavati root datotečni sustav u ranom dijelu instalacijskog postupka. Trebala bi biti velika barem 2 megabajta. Tu particiju nakon instalacije možete obrisati. * Uključite swap particiju. * Kopirajte root datotečni sustav na disk. Trebat će vam disketa formatirana u DOS-u sa datotekom `root.bin' (primjer je Rescue disketa). * Izađite. Pokrenut će se normalni instalacijski sustav. 6.4. Dizanje s CD-ROM-a ----------------------- Dizanje s CD-ROM-a je stvar stavljanja CD-ROM-a u pogon i dizanja. Sustav bi se trebao dignuti i predstaviti vam `boot:' prompt. Tu možete upisati svoje parametre dizanja i odabrati kernel. 6.5. Tumačenje kernelovih poruka pri pokretanju ----------------------------------------------- Tijekom dizanja ćete možda vidjeti mnoge poruke u obliku `can't find nešto', ili `nešto not present', `can't initialize nešto', ili čak `this driver release depends on nešto'. Većina tih poruka su bezopasne. Vidite ih jer je kernel instalacijskog sustava izgrađen kako bi radio na računalima s mnogim uređajima. Očito, ničije računalo neće imati svaki mogući uređaj, pa operativni sustav može uputiti nekoliko pritužbi dok traži uređaje kojih nemate. Također ćete možda vidjeti zastajanje sustava na neko vrijeme. Sustav tada čeka na odgovor uređaja koji nije prisutan na vašem sustavu. Ako vam je vrijeme dizanja neprihvatljivo dugo, kasnije možete izgraditi vlastiti kernel (pogledajte Poglavlje 8.4, `Kompajliranje novog kernela'). 6.6. Problemi u postupku dizanja -------------------------------- Ako imate problema i kernel se objesi pri dizanju, ne prepoznaje periferije koje imate, ili diskovi nisu točno prepoznati, prva stvar koju trebate provjeriti su parametri dizanja, kao što je objašnjeno u Poglavlje 6.1, `Parametri dizanja'. Problemi se često mogu riješiti uklanjanjem dodataka i uređaja te ponovnim pokušajem dizanja. Interni modemi, zvučne kartice i Plug-n-Play uređaji su osobito problematični. Sadašnji standardni kernel ima poznatih problema s AIC7xxx-baziranim SCSI karticama, kao što je Adaptec AHA-2940. U nekim je slučajevima dodavanje boot parametra `aic7xxx=no_probe' zaobišlo problem. Nadamo se da će ovaj problem uskoro biti riješen. Ako želite pomoći u dijagnosticiranju i testiranju novih kernela, pošaljite poruku na . Tecre i drugi prijenosnici, te neka stolna računala, imaju problem s pražnjenjem cachea pri prebacivanju A20 gatea, što izazivaju bzImage kerneli, a zImage kerneli ne. Ako imate taj problem, tokom dizanja ćete vidjeti poruku `A20 gating failed'. U tom ćete slučaju morati koristiti `tecra' diskete, koje se mogu naći u Poglavlje 5.2, `Opis datoteka instalacijskog sustava'. Ako se pojavljuju greške pri učitavanju root datotečnog sustava (RAM-disk snimke) u memoriju, kao što je `out of memory', trebali biste se dizati s Low Memory Boot diskete kako je opisano u Poglavlje 5.7, `Instaliranje na sustave s malo memorije'. Jednom kada počnete s dizanjem svog sustava s malo memorije, slijedite korake navedene u Poglavlje 6.3, `Dizanje sustava s malo memorije'. Ako imate vrlo star stroj i kernel se sruši nakon poruke `Checking 'hlt' instruction...', probajte argument `no-hlt' pri dizanju, koji isključuje taj test. Ako imate još problema, predajte izvještaj o bugu. Pošaljite poruku na . Ovaj tekst _mora_ biti u prvim redovima poruke: Package: boot-floppies Version: Svakako zamijenite verzijom boot-floppies seta kojeg ste koristili. Ako ne znate verziju, koristite datum kada ste ih skinuli, i uključite distribuciju iz koje ste ih uzeli (dakle, ``stable'', ``frozen''). Također biste trebali u svom bug izvještaju uključiti sljedeće informacije: architecture: i386 model: memory: scsi: cd-rom: network card: pcmcia: Ovisno o prirodi buga, također bi moglo biti korisno navesti instalirate li na IDE ili SCSI diskove, druge periferne uređaje kao što je zvučna kartica, kapacitet diska, te model grafičke kartice. U bug izvještaju opišite problem i u slučaju rušenja kernela navedite zadnje vidljive poruke kernela. Opišite korake kojima ste sustav doveli u problematično stanje. ------------------------------------------------------------------------------- 7. Korištenje `dbootstrap'a za početnu konfiguraciju sustava ------------------------------------------------------------ 7.1. Uvod u `dbootstrap' ------------------------ `dbootstrap' je ime programa koji se pokreće nakon što ste digli instalacijski sustav. Odgovoran je za početnu konfiguraciju sustava i instalaciju ``osnovnog sustava''. Glavni posao `dbootstrap'a i svrha početne konfiguracije sustava je podesiti određene ključne dijelove vašeg sustava. Na primjer, to uključuje vašu IP adresu, ime hosta, i druge elemente vaše mrežne konfiguracije, ako ih ima. To također uključuje konfiguraciju ``kernel modula'' -- drivera povezanih s kernelom. Među tim modulima je podrška za hardver za pohranu podataka, mreže, posebne jezike, te druge uređaje. Konfiguriranje tih osnova je na prvom mjestu jer je često nužno za pravilan rad vašeg sustava ili daljnje korake instalacije. `dbootstrap' je jednostavna, znakovna aplikacija (neki sustavi nemaju grafičke sposobnosti). Vrlo ga jednostavno koristiti; općenito, linearno će vas voditi korak po korak. Također se možete vratiti i ponoviti korake ako uvidite da ste pogriješili. U `dbootstrap'u se kreće tipkama strelicama, _Enter_ i _Tab_. Ako ste iskusan korisnik Unixa ili Linuxa, pritisnite _lijevi Alt-F2_ kako biste prešli na drugu _virtualnu konzolu_. Što će reći, tipku _Alt_ s lijeve strane razmaknice, i funkcijsku tipku _F2_, istovremeno. To je odvojen prozor sa klonom Bourne ljuske zvanim `ash'. U ovom trenutku dignuti se s RAM diska i dostupan vam je ograničen skup Unix alata. Popis dostupnih programa možete vidjeti naredbom `ls /bin /sbin /usr/bin /usr/sbin'. Sve zadatke koje mogu učiniti obavljajte izbornikom -- ljuska i naredbe su tu samo za slučaj da nešto pođe krivo. Konkretno, trebali biste uvijek koristiti izbornik, a ne ljusku, za aktiviranje swap particije, jer program ne može otkriti da ste to učinili iz ljuske. Pritisnite _lijevi Alt-F1_ za povratak u izbornik. Linux pruža do 64 virtualne konzole, iako Rescue disketa koristi samo nekoliko. Poruke o greškama se obično preusmjeravaju na treći virtualni terminal (zvan `tty3'). Tom terminalu možete pristupiti pritiskom na _lijevi Alt-F3_ (pritisnite tipku _Alt_ u isto vrijeme kad i funkcijsku tipku _F3_); vratite se u `dbootstrap' pomoću _lijevi Alt-F1_. 7.2. ``Odaberite crno/bijeli prikaz ili prikaz u boji'' ------------------------------------------------------- Jednom kada završi dizanje sustava, trebali biste vidjeti dijaloški okvir ``Odaberite crno/bijeli prikaz ili prikaz u boji''. Ako imate monitor u boji, pritisnite _Enter_. Prikaz bi se trebao promijeniti iz crno-bijelog u boju. Onda opet pritisnite _Enter_, na izboru ``Dalje'', kako biste nastavili instalaciju. Ako vaš monitor može prikazivati samo crno-bijelu sliku, tipkama strelicama pomaknite pokazivač na izbor ``Dalje'' i pritisnite _Enter_ za nastavak instalacije. 7.3. ``Glavni izbornik instalacije Debian GNU/Linuxa'' ------------------------------------------------------ Možda ćete vidjeti dijaloški okvir koji kaže ``Instalacijski program saznaje trenutno stanje vašeg sustava i slijedeći korak instalacije kojeg treba izvesti.''. Na nekim sustavima nestat će prebrzo da bi ga pročitali. Taj dijaloški okvir ćete viđati između koraka u glavnom izborniku. Instalacijski program, `dbootstrap', će provjeravati stanje sustava između svakog koraka. To provjeravanje vam omogućava ponovno pokretanje instalacije bez gubljenja posla kojeg ste već obavili, u slučaju da srušite sustav usred instalacijskog postupka. Ako morate opet pokrenuti instalaciju, morat ćete odabrati boju, konfigurirati tipkovnicu, opet uključiti swap particiju i opet montirati sve diskove koje ste inicijalizirali. Sve ostalo što ste učinili pomoću instalacijskog sustava bit će sačuvano. Tokom cijelog instalacijskog postupka bit će vam ponuđen glavni izbornik, naslovljen ``Glavni izbornik instalacije Debian GNU/Linuxa''. Izbori na vrhu izbornika će se mijenjati pokazujući vaš napredak u instaliranju sustava. Phil Hughes je napisao Linux Journal (http://www.linuxjournal.com/) da biste mogli naučiti _pile_ da instalira Debian! Želio je reći, instalacijski postupak je uglavnom _lupanje_ po tipci _Enter_. Prvi izbor u instalacijskom izborniku je sljedeća radnja koju biste trebali poduzeti prema onome što sustav otkrije da ste već učinili. Trebao bi glasiti ``Dalje''. Sada dolazi sljedeći korak u instalaciji sustava. 7.4. ``Konfiguracija tipkovnice'' --------------------------------- Osvijetlite izbor ``Dalje'' i pritisnite _Enter_ kako biste konfigurirali tipkovnicu. Odaberite tipkovnicu koja odgovara rasporedu vašeg jezika (dakle ``Croatian''), ili odaberite nešto približno ako željeni raspored nije naveden. Nakon što se instalacija sustava završi moći ćete odabrati raspored iz šireg raspona izbora (kao root pokrenite `kbdconfig' nakon završetka instalacije). Osvijetlite željeni izbor tipkovnice i pritisnite _Enter_. Kursor pomičite tipkama strelicama -- one su na istom mjestu u svim rasporedima, pa ne ovise o konfiguraciji tipkovnice. 7.5. Posljednja prilika! ------------------------ Jesmo li vam rekli da napravite backup? Evo vaše prve prilike za brisanje svih podataka na vašim diskovima, i vaše zadnje prilike za čuvanje svog starog sustava. Ako još niste napravili backup svih diskova, izvadite disketu, resetirajte sustav, i napravite ga. 7.6. ``Particioniranje tvrdog diska'' ------------------------------------- Ako još niste particionirali svoje diskove za Linux native i Linux swap datotečne sustave kako je opisano u Poglavlje 4.6, `Particioniranje prije instalacije', izbor ``Dalje'' će biti ``Particioniranje tvrdog diska''. Ako ste već stvorili barem po jednu Linux native i Linux swap particiju, ``Dalje'' će glasiti ``Inicijaliziranje i uključivanje swap particije'', a ovaj korak čak možete preskočiti ako vaš sustav ima malo memorije i morali ste uključiti swap particiju čim se sustav digao. Što god izbor ``Dalje'' bio, možete pomoću tipke za dolje odabrati ``Particioniranje tvrdog diska''. Izbor ``Particioniranje tvrdog diska'' vam nudi popis diskova koje možete particionirati i pokreće aplikaciju za particioniranje. Morate stvoriti barem jednu ``Linux native'' (vrsta 83) particiju, a vjerojatno želite barem jednu ``Linux swap'' (vrsta 82) particiju, kako je objašnjeno u Glava 4, `Particioniranje tvrdog diska'. Ako niste sigurni kako biste particionirali sustav, vratite se na tu glavu. Ovisno o vašoj arhitekturi koriste se različiti programi. Na vašoj arhitekturi je dostupan sljedeći program ili programi: `fdisk' Izvorni Linux program za particioniranje, dobar za gurue; pročitajte man stranicu fdiska (fdisk.txt). `cfdisk' Program za particioniranje za nas ostale kojeg je jednostavno koristiti; pročitajte man stranicu cfdiska (cfdisk.txt). Jedan od tih programa će se automatski pokrenuti kada odaberete ``Particioniranje tvrdog diska''. Ako ne želite onoga koji se automatski pokreće, izađite iz njega, prebacite se u ljusku (na tty2) i ručno upišite ime programa kojeg želite koristiti (i argumente, ako je potrebno). Zatim u `dbootstrap'u preskočite korak ``Particioniranje tvrdog diska'' i nastavite sa sljedećim korakom. Toplo se preporuča swap particija, ali, ako baš inzistirate, i ako vaš sustav ima više od 4MB RAM-a, možete bez nje. Ako to želite učiniti, odaberite izbor ``Nastaviti bez swap particije''. Nemojte zaboraviti označiti root particiju kao ``Bootable''. 7.7. ``Inicijaliziranje i uključivanje swap particije'' ------------------------------------------------------- Ovo će biti izbor ``Dalje'' nakon što stvorite jednu particiju diska. Možete inicijalizirati i aktivirati novu swap particiju, aktivirati prethodno inicijaliziranu, ili nastaviti bez swap particije. Uvijek je dopušteno ponovo inicijalizirati swap particiju, pa odaberite ``Inicijaliziranje i uključivanje swap particije'' osim ako ste sigurni da znate što radite. Ovaj izbor će vam najprije dati dijaloški okvir u kojem piše ``Odaberite particiju koju treba uključiti kao swap uređaj.''. Zadani uređaj bi trebao biti swap particija koju ste već napravili; ako je tako, samo pritisnite _Return_. Zatim vam je ponuđeno pretraživanje cijele particije za nečitljivim blokovima čiji su uzrok greške na površini ploča tvrdog diska. To je korisno ako imate MFM, RLL ili starije SCSI diskove, a nikad neće škoditi (iako može dugo trajati). Ispravnim diskovima na suvremenim sustavima to nije potrebno jer imaju vlastite interne mehanizme za izbacivanje loših blokova diska. Na kraju dolazi upit za potvrdu, pošto će inicijalizacija uništiti sve trenutne podatke na particiji. Ako je sve u redu, odaberite ``Da''. Zaslon će bljesnuti pri pokretanju inicijalizacijskog programa. 7.8. ``Inicijaliziranje Linux particije'' ----------------------------------------- U ovom trenutku, izbor ponuđen kao sljedeći bi trebao biti ``Inicijaliziranje Linux particije''. Ako nije, to je zato što niste završili particioniranje diska, ili niste odabrali nijedan od izbora koji se tiču vaše swap particije. Možete inicijalizirati Linux particiju, ili montirati već inicijaliziranu. Primjetite da `dbootstrap' _neće_ nadograditi stari sustav bez njegova uništavanja. Ako nadograđujete, Debian se obično može sam nadograditi i `dbootstrap' vam neće biti potreban. Za upute o nadograđivanju na Debian 2.1 pogledajte http://www.debian.org/releases/2.1/i386/release-notes/. Prema tome, ako koristite stare particije koje nisu prazne, tj. ako želite jednostavno odbaciti ono što je sada na njima, trebali biste ih inicijalizirati (što briše sve datoteke). Štoviše, morate inicijalizirati sve particije koje ste stvorili u koraku particioniranja. Skoro jedini razlog za montiranje particije bez inicijaliziranja u ovom trenutku jest ako ste na njoj već proveli neki dio instalacijskog postupka pomoću istog seta instalacijskih disketa. Odaberite ``Dalje'' za inicijaliziranje i montiranje `/' particije. Prva particija koju montirate ili inicijalizirate bit će montirana kao `/' (što se čita kao ``root'' -- korijen). Bit će vam ponuđen izbor pretraživanja particije za lošim blokovima, kao i kod inicijaliziranja swap particije. Nikad ne škodi tražiti loše blokove, ali moglo bi potrajati 10 minuta ili više ako imate velik disk. Nakon što montirate `/' particiju, ``Dalje'' izbor će biti ``Instalacija kernela operativnog sustava i modula'' osim ako ste već obavili neke instalacijske korake. Možete pomoću tipki strelica odabrati izbore za inicijaliziranje i/ili montiranje particija ako ih imate još. Ako ste stvorili zasebne particije za `/var', `/usr' ili druge datotečne sustave, sada je vrijeme da ih inicijalizirate i/ili montirate. 7.9. ``Montiranje već inicijalizirane particije'' ------------------------------------------------- Alternativa Poglavlje 7.8, ```Inicijaliziranje Linux particije''' je korak ``Montiranje već inicijalizirane particije''. Koristite ga ako nastavljate prekinutu instalaciju ili želite montirati particije koje su već inicijalizirane. 7.10. ``Instalacija kernela operativnog sustava i modula'' ---------------------------------------------------------- Ovo bi trebao biti sljedeći korak nakon što ste montirali root particiju, osim ako ste već obavili ovaj korak u prethodnom pokretanju `dbootstrap'a. Najprije ćete biti traženi za potvrdu da je kao root datotečni sustav montiran pravi uređaj. Zatim će vam biti ponuđen popis uređaja s kojih možete instalirati kernel i module (na način koji ste isplanirali u Poglavlje 5.1.1, `Izabiranje medija početnog dizanja'). Ako instalirate s lokalnog datotečnog sustava, odaberite uređaj ``harddisk'' ako taj uređaj još nije montiran, odnosno uređaj ``mounted'' ako jest. Zatim odaberite particiju na koju je instaliran Debianov instalacijski sustav u Poglavlje 5.3, `Instaliranje s tvrdog diska'. Zatim ćete morati odrediti mjesto u datotečnom sustavu na kojem se nalaze datoteke; nemojte zaboraviti na početku lokacije navesti ``/''. Nakon toga, vjerojatno biste trebali prepustiti `dbootstrap'u da sam nađe datoteke; ako bude potrebno, ponudit će vam izbor. Ako instalirate s disketa, morat ćete ubaciti Rescue disketu (koja je vjerojatno već unutra), te Driver disketu. Ako kernel i module želite instalirati putem mreže, možete to učiniti opcijom ``nfs''. Vaša mrežna sučelja mora podržavati standardni kernel (pogledajte Poglavlje 2.4, `Periferije i ostali hardver'). Ako opcije ``nfs'' nema, morate odabrati ``Odustajem'', vratiti se i odabrati korak ``Konfiguracija mreže'' (pogledajte Poglavlje 7.13, ```Konfiguracija mreže'''. Zatim ponovo pokrenite ovaj korak. Odaberite opciju ``nfs'' i recite `dbootstrap'u ime i stazu NFS poslužitelja. Uz pretpostavku da ste stavili snimke Rescue i Driver diskete na odgovarajuće mjesto na NFS poslužitelju, te datoteke bi trebale biti dostupne za instaliranje kernela i modula. Za druge instalacijske medije mogu biti potrebni drugi koraci. 7.11. ``Konfiguracija PCMCIA podrške'' -------------------------------------- Postoji alternativni korak, _prije_ izbornika ``Konfiguracija modula podrške uređajima'', naslovljen ``Konfiguracija PCMCIA podrške''. Ovaj izbornik se koristi za uključivanje PCMCIA podrške. Ako imate PCMCIA, ali ne instalirate Debian pomoću nje (tj. preko PCMCIA Ethernet kartice), onda ne morate sada konfigurirati PCMCIA. Lako možete konfigurirati i uključiti PCMCIA kasnije, nakon što završite instalaciju. Međutim, ako instalirate putem PCMCIA mrežnog uređaja, morate proći kroz ovaj izbornik i PCMCIA podrška mora biti konfigurirana prije konfiguracije mreže. Ako vam je PCMCIA potrebna, odaberite alternativu, ispod ``Konfiguracija modula podrške uređajima''. Bit ćete upitani za vrstu vašeg PCMCIA kontrolera. U većini slučajeva, to će biti `i82365'. U nekim slučajevima, bit će `tcic'; ako niste sigurni, pogledajte specifikacije proizvođača svog laptopa. Sljedećih nekoliko opcija obično možete ostaviti praznima. Opet, stanoviti uređaji imaju posebne potrebe; Linux PCMCIA HOWTO (http://www.linuxdoc.org/HOWTO/PCMCIA-HOWTO.html) sadrži napretek informacija u slučaju da predodređeni izbor ne radi. U nekim neobičnim slučajevima, možda ćete također morati pročitati i editirati `/etc/pcmcia/config.opts'. Možete otvoriti drugi virtualni terminal (_lijevi Alt-F2_) i tamo editirati datoteku, a zatim ponovo konfigurirati PCMCIA, ili ručno ponovo učitati module pomoću programa `insmod' i `rmmod'. Kada PCMCIA bude ispravno podešena i instalirana, vratite se gore i konfigurirajte drivere uređaja kako je opisano u sljedećem poglavlju. 7.12. ``Konfiguracija modula podrške uređajima'' ------------------------------------------------ Odaberite opciju ``Konfiguracija modula podrške uređajima'' i potražite uređaje koje imate na svom sustavu. Konfigurirajte njihove drivere i oni će se učitavati pri svakom dizanju sustava. Sada ne morate konfigurirati sve svoje uređaje; bitno je da konfigurirate one koji su potrebni za instaliranje osnovnog sustava (pogledajte Poglavlje 5.1.2, `Izabiranje medija instalacije Osnove'). Među njima su Ethernet driveri. U bilo kojem trenutku nakon instalacije sustava možete ponovo konfigurirati module programom `modconf'. 7.13. ``Konfiguracija mreže'' ----------------------------- Morate konfigurirati mrežu čak i ako je nemate, ali morate odgovoriti samo na prva dva pitanja -- ``Izaberite ime računala'' i ``Je li vaš sustav povezan na mrežu?''. Ako ste povezani na mrežu, trebat će vam informacije koje ste prikupili u Poglavlje 3.2, `Informacije koje će vam biti potrebne'. Međutim, ako je vaša primarna veza na mrežu PPP, _NEMOJTE_ konfigurirati mrežu. `dbootstrap' će postaviti nekoliko pitanja o vašoj mreži; popunite odgovore informacijama iz Poglavlje 3.2, `Informacije koje će vam biti potrebne'. Sustav će također prikazati vaše mrežne informacije i zatražiti potvrdu. Zatim morate navesti mrežni uređaj koji koristi vaša primarna mrežna veza. To će obično biti ``eth0'' (prvi Ethernet uređaj). Na laptopima, uređaj primarne mrežne veze je vjerojatnije ``pcmcia''. Neki tehnički detalji koji biste možda željeli znati: program pretpostavlja da je mrežna IP adresa bitovni AND IP adrese vašeg sustaa i vašeg netmaska. Pretpostavit će da je broadcast adresa bitovni OR IP adrese vašeg sustava i bitovne negacije netmaska. Pretpostavit će da je vaš gateway poslužitelj ujedno i vaš DNS poslužitelj. Ako ne uspijete naći nijedan od tih odgovora, koristite pretpostavljene -- ako bude potrebno, možete ih promijeniti nakon instalacije sustava editiranjem `/etc/init.d/network'. (Na Debian sustavima, demone pokreću skripte iz `/etc/init.d/'.) 7.14. ``Instalacija osnovnog sustava'' -------------------------------------- Tokom koraka ``Instalacija osnovnog sustava'' bit će vam ponuđen popis uređaja s kojih možete instalirati osnovni susta. Odaberite odgovarajući uređaj, ovisno o tome što ste izabrali u Poglavlje 5.1.2, `Izabiranje medija instalacije Osnove'. Ako odlučite instalirati s datotečnog sustava na tvrdom disku ili s CD-ROM-a, bit ćete upitani za stazu do datoteke `base2_1.tgz'. Ako imate službeni medij, zadana vrijednost bi trebala biti točna. Inače upišite stazu do osnovnog sustava, relativno na točku montiranja medija. Kao i u koraku ``Instalacija kernela operativnog sustava i modula'', možete ili prepustiti `dbootstrap'u da sam nađe datoteku ili upisati stazu. Ako odlučite instalirati s disketa, po redu ubacujte osnovne diskete, kao što traži `dbootstrap'. Ako jedna od osnovnih disketa bude nečitljiva, morat ćete pripremiti novu disketu i ubacivati sve diskete u sustav ispočetka. Nakon što su pročitane sve diskete, sustav će instalirati sadržane datoteke. To bi na sporim sustavima moglo potrajati 10 ili više minuta, a na bržima manje. Ako osnovni sustav instalirate NFS-om, odaberite NFS i nastavite. Bit ćete pitani za poslužitelj, djeljeni direktorij na njemu, te poddirektorij u kojem se može naći datoteka `base2_1.tgz'. Ako imate problema u NFS montiranju, provjerite podudara li se vrijeme na NFS poslužitelju više manje s vremenom na klijentu. Datum možete postaviti na `tty2' pomoću naredbe `date'; morat ćete ga ručno postaviti. Pogledajte man stranicu date(1). 7.15. ``Konfiguracija osnovnog sustava'' ---------------------------------------- Do sada ste učitali sve datoteke koje čine minimalni Debian sustav, ali potrebno je još malo konfiguracije prije nego sustav bude spreman za rad. Bit ćete pitani za svoju vremensku zonu. Možete ju navesti na mnogo načina; predlažemo vam da u popisu ``Direktoriji:'' odaberete svoju zemlju (ili kontinent; dakle, ``Europe''). Sada možete odabrati svoj zemljopisni položaj (dakle, ``Zagreb'') u popisu ``Zone:''. Zatim ćete biti pitani je li sat vašeg sustava namješten na GMT ili lokalno vrijeme. Odaberite GMT (tj. ``Da'') ako će na vašem računalu raditi samo Unix; odaberite lokalno vrijeme (tj. ``Ne'') ako ćete uz Debian raditi na nekom drugom operativnom sustavu. Unix (a Linux nije iznimka) općenito ima sat sustava po GMT-u, a vidljivo vrijeme pretvara u lokalnu vremensku zonu. To omogućava sustau praćenje promjena vremena i prijestupnih godina, a korisnici logirani iz drugih vremenskih zona čak mogu pojedinačno namjestiti vremensku zonu na svom terminalu. 7.16. ``Omogućavanje izravnog dizanja Linuxa s tvrdog diska'' ------------------------------------------------------------- Ako odlučite namjestiti tvrdi disk tako da se izravno diže Linux, bit ćete pitani želite li instalirati master boot record. Ako ne koristite boot manager (što je vjerojatno istina ako ne znate što je boot manager) i nemate drugih operativnih sustava na istom stroju, na to pitanje odgovorite ``Da''. Obratite pažnju na to da, ako odgovorite ``Da'', nećete moći normalno dignuti na primjer DOS. Budite pažljivi. Ako odgovorite ``Da'', slijedi pitanje želite li Linux dizati automatski s diska kada uključite sustav. Time Linux postaje _bootable particija_ -- ona koja se učitava s tvrdog diska. Primjetite da je dizanje više operativnih sustava na jednom stroju još uvijek pomalo crna magija. Ovaj dokument ni ne pokušava dokumentirati razne boot managere, različite po arhitekturi i čak po podarhitekturi. Za više informacija pogledajte dokumentaciju svog boot managera. Zapamtite: kada radite s boot managerom, opreza nikad dosta. Standardni boot loader za i386 se zove ``LILO''. To je složen program koji pruža puno mogućnosti, uključujući dizanje DOS-a, NT-a i OS/2. Molimo vas, ako imate posebnih potreba, pažljivo pročitajte dokumentaciju u direktoriju `/usr/doc/lilo'; također pogledajte http://www.linuxdoc.org/HOWTO/mini/LILO.html. Ovaj korak za sada možete preskočiti, i bootable particiju odrediti kasnije pomoću Linux programa `fdisk' ili `activate'. Ako niste uspjeli i više ne možete dignuti DOS, morat ćete preko DOS sistemske diskete pokrenuti `fdisk /mbr' za ponovnu instalaciju DOS boot bloka -- međutim, to znači da ćete se u Debian morati vratiti nekim drugim načinom! 7.17. ``Priprema boot diskete'' ------------------------------- Trebali biste pripremiti boot disketu čak i ako namjeravate sustav dizati s tvrdog diska. Razlog tomu je mogućnost pogrešne instalacije loadera na tvrdi disk; boot disketa će raditi skoro uvijek. Odaberite ``Priprema boot diskete'' iz izbornika i prema uputama ubacite praznu disketu. Uvjerite se da disketa nije zaštićena od pisanja, jer ju program mora formatirati i zapisati. Označite ju kao ``Boot'' disketu i nakon snimanja ju zaštite od pisanja. 7.18. Trenutak istine --------------------- Prvo samostalno dizanje vašeg sustava je ono što električari zovu ``dimni test''. Ako je u disketnom pogonu disketa, izvadite ju. Odaberite izbor ``Ponovno dizanje sustava''. Ako se dižete izravno u Debian i sustav se ne pokrene, koristite ili izvorni instalacijski medij (na primjer, Rescue disketu), ili ubacite Boot disketu ako ste ju pripremili, i resetirajte sustav. Ako _ne_ koristite Boot disketu, vjerojatno ćete morati dodati neke argumente. Ako se dižete pomoću Rescue diskete ili slične tehnike, morate navesti `rescue root=', gdje je vaša root particija, kao što je ``/dev/sda1''. Debian bi se trebao dignuti i trebali biste vidjeti iste poruke kao pri prvom dizanju instalacijskog sustava, uz neke nove poruke. 7.19. Postavite rootovu lozinku ------------------------------- Račun (engl. account) _root_ se također naziva _nadkorisnik_ (engl. _super-user_); to je login koji nadilazi sve sigurnosne zaštite vašeg sustava. rootov račun bi trebalo koristiti samo za administriranje sustava, i to što je manje moguće. Ako vam itko ikad kaže da mu treba vaša root zaporka, budite izuzetno oprezni. Pod običnim okolnostima nikad ne biste smjeli okolo davati svoj root račun, osim ako administrirate stroj koji ima više od jednog administratora. 7.20. Stvorite običnog korisnika -------------------------------- Sustav će vas pitati treba li stvoriti račun običnog korisnika. Taj račun bi trebao biti vaš glavni osobni login. _Ne biste_ trebali koristiti račun roota u svakodnevne potrebe ili kao svoj osobni login. Zašto ne? Pa, jedan od razloga za izbjegavanje korištenja rootovih povlastica jest iznimna lakoća kojom root može napraviti nepopravljivu štetu. Drugi razlog je što bi vas mogli prevariti programom koji je _trojanski konj_ -- iskorištava vaše moći nadkorisnika kako bi ugrozio sigurnost sustava na kojem se nalazite. Ovu temu detaljnije obrađuje svaka knjiga o administraciji Unix sustava -- razmislite o čitanju ako još niste čuli za ovo. Korisnički račun nazovite kako god želite. Da vam je ime Ivica Perić, mogli biste koristiti ``peric'', ``ivica'', ``iperic'' ili ``ip''. 7.21. Podrška za shadow lozinke ------------------------------- Zatim će vas sustav pitati želite li uključiti shadow lozinke. To je sustav koji vaš Linux sustav čini malo sigurnijim. Na sustavu bez shadow lozinki, lozinke su pohranjene (enkriptirane) u datoteci koji svi mogu čitati, `/etc/passwd'. Ta datoteka mora biti čitljiva svakome tko se može logirati jer sadrži ključne korisničke informacije, primjerice, kako pretvarati brojčane oznake korisnika u login imena. Prema tome, moguće je da netko pokupi vašu `/etc/passwd' datoteku i isproba sve moguće kombinacije lozinki te ih tako otkrije. Ako su uključene shadow lozinke, lozinke se umjesto toga pohranjuju u `/etc/shadow', koju može čitati samo root. Dakle, preporučamo vam da uključite shadow lozinke. Ponovno podešavanje sustava shadow lozinki se može obaviti u svakom trenutku, pomoću programa `shadowconfig'. Za više informacija pogledajte `/usr/doc/passwd/README.debian.gz' nakon instalacije. 7.22. Uklanjanje PCMCIA ----------------------- Ako vam je PCMCIA beskoristan, sada možete odabrati njegovo uklanjanje. To će učiniti dizanje čišćim; također, olakšat će zamjenivanje kernela (PCMCIA uključuje puno međuodnosa između PCMCIA drivera, kernel modula i samog kernela). 7.23. Izaberite i instalirajte profile -------------------------------------- Sustav će vas sada pitati želite li koristiti unaprijed pripremljene programske konfiguracije koje Debian nudi. Uvijek možete odabrati, paket po paket, što želite instalirati na svoj novi stroj. To je svrha programa `dselect', opisanog dolje. Ali, uz 2250 paketa u Debianu, to može biti dug zadatak! Zato imate mogućnost izabiranja _zadaća_ i _profila_. _Zadaća_ je posao koji ćete obavljati na stroju, kao što je programiranje u Perlu, pisanje HTML-a, ili obrada teksta na kineskom. Možete izabrati više zadaća. _Profil_ je kategorija kojoj će vaš stroj pripadati, kao što je mrežni poslužitelj ili osobna radna stanica. Za razliku od zadaća, možete izabrati samo jedan profil. Da skratimo, ako vam se žuri, izaberite jedan profil. Ako imate više vremena, izaberite profil Custom i odaberite skup zadaća. Ako imate napretek vremena i želite vrlo precizno odrediti što će se, a što neće instalirati, preskočite ovaj korak i koristite svu moć `dselect'a. Uskoro ćete ući u `dselect'. Ako ste odabrali zadaće ili profil, preskočite korak ``Select'' u `dselect'u jer je odabir već završen. Malo upozorenje o prikazanim veličinama zadaća: veličina pokazana za svaku zadaću je zbroj veličina njenih paketa. Ako odaberete dvije zadaće koje dijele neke pakete, stvarna potreba za diskom će biti manja od zbroja veličina tih dviju zadaća. Nakon što dodate oba logina (root i osobni), naći ćete se u programu `dselect'. Prije toga svakako pročitajte Uvod u dselect (dselect-beginner.hr.html). `dselect' vam omogućava odabir _paketa_ koje će se instalirati na vaš sustav. Ako imate CD-ROM ili tvrdi disk sa dodatnim Debian paketima koje želite instalirati na svoj sustav, ili ste spojeni na Internet, to možete odmah iskoristiti. Inače možete izaći iz `dselect'a i pokrenuti ga kasnije, nakon što prenesete datoteke Debian paketa na svoj sustav. Dok radite u `dselect'u, morate biti nadkorisnik (root). 7.24. Logirajte se ------------------ Nakon što napustite `dselect', ugledat ćete login prompt. Logirajte se pomoću izabranog osobnog logina i lozinke. Vaš sustav je sada spreman za korištenje. 7.25. Namještanje PPP-a ----------------------- NAPOMENA: Ako instalirate s CD-ROM-a i/ili ste spojeni izravno na mrežu, slobodno možete preskočiti ovo poglavlje. Instalacijski sustav će vas pitati za ove informacije samo ako mreža još nije podešena. Osnovni sustav sadrži potpun `ppp' paket. Taj paket vam omogućava povezivanje na ISP pomoću PPP-a. Ovdje su neke osnovne upute za postavljanje PPP veze. Instalacijske diskete sadrže program `pppconfig' koji će vam pomoći u postavljanju PPP-a. _Kada vas pita za ime vaše veze, svakako ju nazovite ``provider''._ Čest problem u Hrvatskoj je poruka ``NO DIALTONE''. Američki telefonski sustav ima drukčiji signal slobodnog biranja od našega, pa zato morate isključiti njegovo prepoznavanje. U inicijalizacijski string (dijalog ``Modem Intialization'' u `pppconfig'u) dodajte naredbu ``X3'' -- dakle, ako je prije bio ``ATZ'', sada će biti ``ATZX3''. Iznimka su ZyXeL modemi na kojima treba koristiti ``X4''. Uz malo sreće, program `pppconfig' će vas provesti kroz bezbolno namještanje PPP veze. Međutim, ako to ne radi, pogledajte dolje za detaljne upute. Za postavljanje PPP-a potrebna su osnovna znanja pregledavanja i editiranja datoteka pod Linuxom. Za pregledavanje datoteka koristite `zmore', odnosno `zmore' za sažete datoteke s nastavkom `.gz'. Na primjer, kako biste vidjeli `README.debian.gz', napišite `zmore README.debian.gz'. Jedini editor koji dolazi s osnovnim sustavom je `ae', koji se također pretvara da je `vi'. Vrlo ga je jednostavno koristiti, ali nema puno mogućnosti. Vjerojatno ćete poslije instalirati editore i preglednike bogatije mogućnostima, kao što je `nvi', `less' i `emacs'. Editirajte `/etc/ppp/peers/provider' i zamijenite ``/dev/modem'' s ``/dev/ttyS<#>'' gdje <#> označava broj vašeg serijskog porta. Pod Linuxom, serijski portovi se broje od 0; vaš prvi serijski port (tj. `COM') pod Linuxom se zove `/dev/ttyS0'. Sljedeći korak je editiranje `/etc/chatscripts/provider' i dodavanje telefonskog broja vašeg providera, vašeg korisničkog imena i lozinke. Nemojte brisati ``\q'' koji prethodi lozinci. To štiti lozinku od pojavljivanja u log datotekama. Mnogi provideri umjesto tekstualne autentifikacije za prijavljivanje koriste PAP ili CHAP. Drugi koriste oboje. Ako vaš provider zahtijeva PAP ili CHAP, morat ćete slijediti drukčiji postupak. Odkomentirajte sve ispod niza za biranje (onoga koji počinje s ``ATDT'') u `/etc/chatscripts/provider', promijenite `/etc/ppp/peers/provider' kako je gore opisano i dodajte `user ' gdje označava vaše korisničko ime kod providera na koji se pokušavate spojiti. Zatim, editirajte `/etc/pap-secrets' odnosno `/etc/chap-secrets' i tamo upišite svoju lozinku. Također ćete morati editirati `/etc/resolv.conf' i dodati IP adrese DNS-ova vašeg providera. Redovi u `/etc/resolv.conf' su u sljedećem formatu: `nameserver ' gdje evi označavaju brojeve IP adrese. Osim ako je postupak spajanja na vašeg providera drukčiji od većine ISP-ova, gotovi ste! Uključite PPP vezu pokretanjem `pon' kao root i pratite tijek naredbom `plog'. Za isključenje koristite `poff', opet kao root. 7.26. Instaliranje ostatka sustava ---------------------------------- Informacije o instaliranju ostatka vašeg Debian sustava sadrži odvojen dokument, Uvod u dselect (dselect-beginner.hr.html). Ako koristite profile ili zadaće iz Poglavlje 7.23, `Izaberite i instalirajte profile', nemojte zaboraviti preskočiti korak ``Select'' u `dselect'u. ------------------------------------------------------------------------------- 8. Daljni koraci i kamo nakon toga ---------------------------------- 8.1. Ako ste novi u Unixu ------------------------- Ako ste novi u Unixu, vjerojatno biste trebali kupiti nekoliko knjiga i pročitati ih. Unix FAQ (ftp://rtfm.mit.edu/pub/usenet/news.answers/unix-faq/faq/) sadrži više referenci (engleskim) knjigama i Usenet grupama koje će vam biti od pomoći. Također možete pogledati User-Friendly Unix FAQ (http://www.camelcity.com/~noel/usenet/cuuf-FAQ.htm). Evo kratkog popisa literature na hrvatskom: * Ivan Maglić: Uvod u UNIX (1991., INA Info) * Que development group: UNIX u primjeni (1994., Znak) * Aco Dmitrović: LINUX, UNIX za svakoga (1995., vlastita naklada autora) * Mario Žagar: UNIX i kako ga koristiti (V. izdanje, 1995., Korijandol) * John R. Levine, Margaret Levine Young: UNIX za neznalice (1997., Znak) Hrvatske Usenet grupe hr.comp.linux i hr.comp.unix su izvrsno mjesto ako trebate nečiju pomoć. Na BBS-ovima postoje UNIX.HR i Linux.CL. Linux je implementacija Unixa. Linux Documentation Project (LDP) (http://www.linuxdoc.org/) je sakupio više HOWTO-a i računalnih knjiga vezanih za Linux. Većina tih dokumenata se može lokalno instalirati; jednostavno instalirajte paket `doc-linux-html' (HTML verzije) ili paket `doc-linux-text' (ASCII verzije), a zatim pogledajte u `/usr/doc/HOWTO'. Međunarodne verzije LDP HOWTO-a su također dostupne kao Debian paketi: HTML i tekstualne verzije hrvatskih prijevoda sadrži paket `doc-linux-hr' (nažalost, on još nije dio stabilne distribucije). Informacije specifične za Debian se mogu naći dolje. 8.2. Kako se orijentirati na Debian ----------------------------------- Debian je malčice drugačiji od drugih distribucija. Čak i ako su vam druge distribucije Linuxa poznate, trebali biste znati neke stvari o Debianu koje će vam pomoći u održavanju sustava u dobrom, čistom stanju. Ovo poglavlje sadrži materijale koji će vam pomoći u orijentiranju; ne namjerava biti uvod u korištenje Debiana, nego samo vrlo kratak pogled na sustav za one kojima se jako žuri. Najvažniji koncept kojeg trebate prihvatiti je Debianov paketni sustav. U biti, velike dijelove svog sustava morate smatrati prepuštenima paketnom sustavu. Među njima su: * `/usr' (osim `/usr/local') * `/var' (možete napraviti `/var/local' i tamo biti sigurni) * `/bin' * `/sbin' * `/lib' Na primjer, ako zamijenite `/usr/bin/perl', to će raditi, ali ako onda nadogradite svoj paket `perl', datoteka koju ste tamo stavili će biti zamijenjena. Stručnjaci to mogu zaobići stavljanjem paketa na ``hold'' u `dselect'u. 8.3. Literatura i informacije ----------------------------- Ako trebate informacije o pojedinom programu, prvo biste trebali probati `man ', odnosno `info '. `/usr/doc' također sadrži puno korisne dokumentacije. `/usr/doc/HOWTO' i `/usr/doc/FAQ' sadrže puno osobito zanimljivih informacija. Debianove WWW stranice (http://www.debian.org/) sadrže veliku količinu dokumentacije o Debianu. Konkretno, pogledajte Debian FAQ (http://www.debian.org/doc/FAQ/) i arhive Debianovih mailing listi (http://www.debian.org/Lists-Archives/). Zajednica Debiana podržava samu sebe; kako biste se pretplatili na jednu ili više Debianovih mailing listi, pogledajte stranicu za pretplaćivanje na mailing liste (http://www.debian.org/MailingLists/subscribe). 8.4. Kompajliranje novog kernela -------------------------------- Zašto bi netko želio kompajlirati novi kernel? To često nije nužno jer standardni kernel isporučen s Debianom radi na većini konfiguracija. Međutim, korisno je kompajlirati novi kernel kako biste: * radili s hardverom ili opcijama izostavljenim iz standardnog kernela, kao što je APM ili SMP; * optimizirali kernel uklanjanjem beskorisnih drivera, što ubrzava dizanje i smanjuje veličinu kernela (memorija kernela se ne može swapati na disk) * koristili opcije kernela koje standardni kernel ne podržava (kao što je mrežni firewall) * radili na razvojnom kernelu * impresionirali prijatelje, isprobali nove stvari Nemojte se bojati kompajliranja novog kernela. Zabavno je i isplativo. Za kompajliranje kernela na Debian način potrebni su vam neki paketi: `kernel-package', `kernel-source-2.0.36' (najnovija verzija u vrijeme pisanja), `fakeroot' i nekoliko drugih koji su vjerojatno već instalirani (pogledajte `/usr/doc/kernel-package/README.gz' za potpuni popis). Primjetite da svoj kernel ne _morate_ kopmajlirati na ``Debian način''; no, mislimo da je korištenje paketnog sustava za instalaciju kernela sigurnije i lakše. Zapravo, svoj izvorni kod kernela umjesto iz `kernel-source-2.0.36' možete uzeti ravno od Linusa i još uvijek koristiti `kernel-package' za kompajliranje. Primjetite da ćete potpunu dokumentaciju o korištenju `kernel-package' naći u `/usr/doc/kernel-package'. Ovo poglavlje sadrži samo kratak uvod. Nadalje ćemo pretpostavljati da će se vaš izvorni kod kernela nalaziti u `/usr/local/src' te da je verzija vašeg kernela 2.0.36. Kao root stvorite direktorij pod `/usr/local/src' i promijenite njegovog vlasnika na svoj obični ne-root račun. Preko svog običnog ne-root računa, uđite u direktorij u kojem želite ostaviti kod kernela (`cd /usr/local/src'), otpakirajte kod kernela (`tar xzf /usr/src/kernel-source-2.0.36.tar.gz'), uđite u stvoreni direktorij (`cd kernel-source-2.0.36/'). Sada možete konfigurirati kernel (`make xconfig' ako je X11 instaliran i podešen, a inače `make menuconfig'). Uzmite si vremena za čitanje računalne pomoći i izabirite pažljivo. Kada dvojite, obično je bolje uključiti driver (program koji upravlja hardverskim dodacima, kao što su Ethernet kartice, SCSI kontroleri, i tako dalje) za kojeg niste sigurni. Budite pažljivi: druge opcije, nevezane za određeni hardver, bi trebalo ostaviti na zadanoj vrijednosti ako ih ne razumijete. Nemojte zaboraviti odabrati "Kernel daemon support (e.g. autoload of modules)" u "Loadable module support" (inače nije odabrano) ili će vaša Debian instalacija imati problema.[1] [1] Primjetite da je `kerneld' zamijenjen `kmod'om i morate umjesto toga odabrati ``Kernel module loader''. Debian 2.1 ne podržava u potpunosti Linux 2.2 kernel; pogledajte Poglavlje 8.5, `Korištenje Linux 2.2 kernela s Debianom 2.1' za detalje i zaobilaznice. Očistite stablo i parametre `kernel-package' pokretanjem `/usr/sbin/make-kpkg clean'. Sada kompajlirajte kernel: `fakeroot /usr/sbin/make-kpkg --revision=vlastiti.1.0 kernel_image'. Broj verzije ``1.0'' možete mijenjati po volji; to je samo broj verzije po kojem ćete raspoznavati svoje izgrađene kernele. Isto tako možete staviti bilo koju riječ umjesto ``vlastita'' (na primjer, ime računala). Kompajliranje kernela može poprilično potrajati, ovisno o brzini vašeg stroja. Ako vam je potrebna PCMCIA podrška, također ćete morati instalirati paket `pcmcia-source'. Kao root otpakirajte `gzip'anu `tar' datoteku u direktoriju `/usr/src' (važno je da se moduli nađu na očekivanom mjestu, `/usr/src/modules'). Zatim, kao root, pokrenite `make-kpkg modules_image'. Kada kompajliranje završi, možete instalirati svoj vlastiti kernel kao i svaki drugi paket. Kao root pokrenite `dpkg -i ../kernel-image-2.0.36-_vlastita.1.0_i386.deb'. Dio je opcionalna podarhitektura, kao što je ``i586'', koja ovisi o postavljenim opcijama kernela. `dpkg -i kernel-image...' će instalirati kernel, kao i neke druge zgodne potporne datoteke. Na primjer, pravilno će se instalirati `System.map' (korisno za nalaženje problema u kernelu), te `/boot/config-2.0.36', sa vašom trenutnom konfiguracijom. Vaš novi paket `kernel-image-2.0.36' je također dovoljno pametan da koristi `lilo' za osvježavanje informacija o snimci kernela za dizanje, pa ne morate ponovo pokretati `lilo'. Ako ste stvorili paket modula, morat ćete instalirati i njega. Vrijeme je za ponovno dizanje sustava: pažljivo pročitajte sva upozorenja koja su gornji koraci možda dali i pokrenite `shutdown -r now'. Za više informacija o `kernel-package' pročitajte `/usr/doc/kernel-package'. 8.5. Korištenje Linux 2.2 kernela s Debianom 2.1 ------------------------------------------------ Debian 2.1 nije provjeren za korištenje s Linux 2.2 kernelom. Međutim, ako ste spremni skinuti nekoliko paketa s ftp://ftp.debian.org/debian/dists/unstable//, trebali biste imati radeći sustav. Očekujemo da ćemo uskoro dodati 2.2 kompatibilnost; za novije informacije pogledajte stranice Debiana 2.1 (http://www.debian.org/releases/2.1/). Za više paketa se zna da nisu kompatibilni s 2.2 kernelom. Neslužbeni Debian GNU/Linux 2.2 popis (http://www.debian.org/releases/2.1/running-kernel-2.2) bi mogao biti koristan u njihovu nalaženju. ------------------------------------------------------------------------------- 9. Tehničke informacije o boot-floppies --------------------------------------- 9.1. Izvorni kod ---------------- Paket `boot-floppies' sadrži sav izvorni kod i dokumentaciju instalacijskih disketa. 9.2. Izgrađivanje lokalizirane instalacije ------------------------------------------ 1. Instalirajte paket `boot-floppies'. 2. Uđite u direktorij `/usr/src/boot-floppies'. 3. Editirajte `Makefile' i promijenite ```LINGUA=C''' u ```LINGUA=hr'''. Također promijenite vrijednost varijable u stazu do vaše Debian arhive (tj. montiranog CD-ROM-a). 4. Pokrenite `make'. 5. Upravo ste izgradili hrvatsku Rescue disketu (`resc*.bin') i root datotečni sustav (`root.bin'). (Osnovni sustav -- base -- je jedinstven za sve jezike.) 9.3. Rescue disketa ------------------- Rescue disketa ima Ext2 datotečni sustav (ili FAT datotečni sustav, ovisno o vašoj arhitekturi) i morali biste joj moći pristupiti iz svega što može montirati EXT2 odnosno FAT diskove. Linux kernel je smješten u datoteci `linux'. Datoteka `root.bin' je `gzip'om sažeta snimka 1.4 MB Minix odnosno EXT2 datotečnog sustava koja će se učitati u RAM disk i koristiti kao root datotečni sustav. 9.4. Zamjenjivanje kernela na Rescue disketi -------------------------------------------- Ako budete morali zamijeniti kernel na Rescue disketi, vaš novi kernel sljedeće mogućnosti mora imati ugrađene, a ne u modulima: * Initial RAM disk * FAT, Minix i EXT2 datotečni sustavi (nekim arhitekturama FAT i/ili Minix datotečni sustavi nisu potrebni -- pogledajte izvorni kod) * ELF executables Svoj novi kernel kopirajte u datoteku `linux' na Rescue disketi i zatim pokrenite skriptu `rdev.sh' koja se nalazi na disketi. Također možete zamijeniti datoteku `modules.tgz' na Driver disketi. Ta datoteka jednostavno sadrži `gzip'om sažetu `tar' arhivu `/lib/modules/'; pripremite je iz roota datotečnog sustava tako da svi početni direktoriji također budu u njoj. 9.5. Diskete osnovnog sustava ----------------------------- Diskete osnovnog sustava sadrže 512-bajtno zaglavlje i dio `gzip'om sažete `tar' arhive. Ako maknete zaglavlja i zatim spojite sadržaje disketa osnovnog sustava, rezultat bi trebao biti sažeta `tar' arhiva. Ona sadrži osnovni sustav koji će se instalirati na vaš tvrdi disk. Nakon što se ova arhiva instalira, morate proći kroz korak ``Konfiguracija osnovnog sustava'' u instalacijskom sustavu, te druge korake za konfiguriranje mreže i instaliranje operativnog sustava te modula prije nego sustav postane moguće koristiti. ------------------------------------------------------------------------------- 10. Administrativno ------------------- 10.1. O ovom dokumentu ---------------------- Ovaj dokument je pisan u SGML-u, pomoću ``DebianDoc'' DTD-a. Izlazne formate proizvode programi iz paketa `debiandoc-sgml'. Kako bismo olakšali održavanje ovog dokumenta, koristimo više mogućnosti SGML-a, kao što su entiteti i označeni dijelovi. One igraju ulogu koja odgovara varijablama i uvjetima u programskim jezicima. SGML izvorni kod ovog dokumenta sadrži informacije o svakoj različitoj arhitekturi -- označeni dijelovi se koriste za izoliranje teksta koji je specifičan za arhitekturu. 10.2. Pridonošenje ovom dokumentu --------------------------------- Ako imate problema ili prijedloga koji se tiču ovog dokumenta, vjerojatno biste ih trebali predati kao bug izvještaj na paket `boot-floppies'. Pogledajte paket `bug' ili pročitajte računalnu dokumentaciju Debianovog sustava praćenja bugova (http://www.debian.org/Bugs/). Bilo bi lijepo da pogledate otvorene bugove na boot-floppies (http://www.debian.org/Bugs/db/pa/lboot-floppies.html), kako biste vidjeli je li vaš problem već prijavljen. Ako je tako, možete poslati dodatnu potvrdu ili korisne informacije na , gdje je broj već prijavljenog buga. Još bolje, uzmite primjerak SGML izvornog koda ovog dokumenta i napravite zakrpe za njega. SGML izvorni kod se može naći u `boot-floppies'; pokušajte nći najnoviju verziju u unstable (ftp://ftp.debian.org/debian/dists/unstable/) distribuciji. Uskoro će biti dostupan i pristup CVS-om. Molimo vas, _nemojte_ izravno kontaktirati autore ovog dokumenta. Također postoji lista za rasprave o `boot-floppies', što uključuje rasprave o ovom priručniku. Mailing lista je . Upute o pretplaćivanju na tu listu se mogu naći na stranici za pretplaćivanje na Debianove mailing liste (http://www.debian.org/MailingLists/subscribe); računalna arhiva se nalazi među arhivama Debianovih mailing lista (http://www.debian.org/Lists-Archives/). 10.3. Veći prilozi ------------------ Ovom dokumentu su pridonijeli mnogi, mnogi korisnici i razvijatelji Debiana. Osobitu pažnju zaslužuje Michael Schmitz (podrška za m68k), Frank Neumann (prvotni autor Debian Installation Instructions for Amiga (http://www.informatik.uni-oldenburg.de/~amigo/debian_inst.html)), Arto Astala, Eric Delaunay (informacije o SPARC-u), Tapio Lehtonen i Stéphane Bortzmeyer za brojne ispravke i dodatke. Izuzetno koristan tekst i informacije pružio je Jima Minthe, Debian FAQ (http://www.debian.org/doc/FAQ/), Linux/m68k FAQ (http://www.linux-m68k.org/faq/faq.html), Linux for SPARC Processors FAQ (http://www.ultralinux.org/faq.html), Linux/Alpha FAQ (http://www.alphalinux.org/faq/FAQ.html) i drugi. Održavatelje tih slobodno dostupnih i bogatih izvora informacija ne smijemo zaboraviti. 10.4. Priznanje zaštitnih znakova --------------------------------- Svi zaštitni znakovi su vlasništvo vlasnika tih zaštitnih znakova. ------------------------------------------------------------------------------- A. Pogovor prijevodu -------------------- Ovaj prijevod trenutno održava Matej Vela, . Ako imate komentara ili možete pomoći u prevođenju, slobodno mi se obratite. ------------------------------------------------------------------------------- Instaliranje Debian GNU/Linuxa 2.1 za Intel x86 arhitekturu Bruce Perens Sven Rudolph Igor Grobman James Treacy Adam Di Carlo verzija 2.1.11, 28. 8. 1999.